Govor održan drugog dana Foruma: "Novi ekonomski model"
Vaše Ekselencije, dame i gospodo,
Džoel Barker, savetujući brojne države i korporacije širom sveta, jednom je rekao:
“Vizija bez delovanja je san. Delovanje bez vizije je samo trošenje vremena. Delovanje sa vizijom jeste menjanje stvari na bolje.”
Čini mi se da svi mi ovde koji smo posvećeni Srbiji treba da doprinesemo da se vizija pretvori u akciju.
Novija vremena nisu laka … i to je verovatno suviše blaga kvalifikacija. Pa ipak, postignuto je mnogo toga u protekloj deceniji, a i nedavno, kao odgovor na svetsku krizu koja je snažno pogodila Srbiju.
Od onoga što je postignuto, pomenuo bih kontinuirani ekonomski rast od 2000. godine naovamo te, kako se mnogi slažu, prilično vešto rukovođenje zemljom u vreme krize, uključujući tu i teško ali neophodno fiskalno prilagođavanje. Vlastima treba priznati i to što su održani efikasni programi za zaštitu najsiromašnijih i sprečavanje erozije ljudskog kapitala, budući da ne samo da su socijalna davanja očuvana, već su i povećana kako se kriza pogoršavala.
Bankarski sistem je, uz podršku od strane Vlade i NBS, dobro prebrodio eksterne šokove. Preduzete su takođe i mere u cilju poboljšanja poslovne klime za realni sektor, naročito kroz uvođenje procene uticaja propisa (Regulatory Impact Assessment), usvajanje novog Zakona o preduzećima te primenu mnogih preporuka “giljotine propisa”. Mnogo toga već je urađeno i radi se i dalje svakodnevno - i to u suviše mnogo oblasti da bih ih ovde pobrojao – kako bi Srbija napredovala ka cilju dobijanja statusa zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.
Pored toga, ne može se ne spomenuti i odgovornu, konstruktivnu i aktivnu ulogu srpskih vlasti u međunarodnoj zajednici i u regionu.
Što je još značajnije, Srbija ima viziju budućnosti: članstvo u Evropskij uniji i oslonac na novi model rasta privrede. Mi u Svetskoj banci delimo tu viziju Srbije, koja, između ostalog, ima za cilj ubrzanje rasta kroz izvoz i veću produktivnost; unapređenje infrastrukture; povećanje zaposlenosti i radnih sposobnosti; energetsku efikasnost; društvenu inkluziju i iskorenjivanje siromaštva. Postoji širok konsenzus među stručnjacima, kreatorima politika, privrednicima i drugim relevantnim faktorima u zemlji da je to pravac u kome Srbija želi da ide.
Međutim, za sve nas izazov je u sledećem: kako tamo stići? Šta preduzeti kako bi se ova vizija pretvorila u stvarnost?
Svetska banka želi da doprinese definisanju nekih odgovora na ovo pitanje. Naime, svake tri do četiri godine naši timovi sačine ono što mi zovemo Ekonomski memorándum za neku zemlju (Country Economic Memorandum, u našem žargonu skraćeno CEM). Ekonomski memorandum je izveštaj u kome se analiziraju određeni aspekti privrede jedne zemlje. Moje kolege nedavno su počele da rade na “Ekonomskom memorandumu za Srbiju” i već su imali sadržajne razgovore sa nekima od vas koji ste ovde prisutni. Siguran sam da će članovi našeg tima nastaviti ovakvu interakciju i konsultacije sa još mnogima u narednim mesecima.
Koje teme predlažemo da pokrije predstojeći “Ekonomski memorandum Srbije” i zašto smo upravo njih odabrali? Naša polazna tačka bilo je da vidimo koje su to prepreke za budućnost i novi model rasta.
Jasno je da je infrastruktura važna, ali ona je pokrivena brojnim studijama. Stoga, dozvolite mi da govorim o oblastima koje dobijaju manje pažnje ali koje predstavljaju “široko polje mogućnosti” koje treba iskoristiti da bi Srbija bila uspešna.
Jedna od tih mogućnost je zemljište, bukvalno! Sa tako dobrom zemljom i dobrom tradicijom činilo bi se da je lako zaključiti da bi poljoprivreda trebalo da bude jedan od glavnih pokretača izvozno orijentisanog rasta. Međutim, u vreme kada cene hrane skaču globalno, poljoprivreda u Srbiji je ozbiljno podbacila. Između 2002. i 2010. godine sektor je u proseku zabeležio rast od svega 0.6 odsto godišnje! Pored toga, Srbija ostvaruje izvoz u vrednosti od 464 američka dolara po hektaru obradive zemlje, dok Poljska izvozi u vrednosti od 950 dolara, Češka i Slovenija oko 1.200 dolara po hektaru obradove zemlje. Bez povećane konkurentnosti srpski proizvođači izgubiće udeo u tržištu, i to ne samo na izvoznim tržištima već i na domaćem, uprkos visoko kvalitetnoj obradivoj zemlji koju Srbija ima, povoljnoj klimi i brojnoj radnoj snazi.
Konkurentan sektor privrede apsolutno je od suštinskog značaja za poboljšanje srpskog izvoza, a kojim bi se generisao brz, održiv razvoj. U današnjem svetu biti dobar nije dovoljno. Mora se biti bolji i ići brže od drugih, a ključna reč u sve otvorenijem svetu trgovine jeste konkurentnost. Prema nedavno objavljenom Indeksu konkurentnosti u svetu za 2010-2011. godinu (Global Competitiveness Index 2010-2011), Srbija je tek na 96. mestu od ukupno 139 zemalja! Dosta loše je rangirana u dve važne oblasti: lokalno tržište u Srbiji nije dovoljno konkurentno (tek na 125. mestu) i institucije u zemlji moraju značajno da se poboljšaju (tek na 120. mestu). Prva oblast je naročito značajna. Nedavno je Gunnar Hökmark, kopredsedavajuci parlamentarne grupe evropske narodne partije u Evropskom parlamentu, rekao da “One privrede koje nisu otvorene za konkurenciju neće biti konkurentne”.
Tranzicija je naročito teška za proizvodni sektor u Srbiji. Industrijska proizvodnja iznosi oko 50% onoga kolika je bila krajem 80-ih. Nije sve u tom padu loša stvar, jer svi znamo da su mnoga industrijska preduzeća otvarana u prošlosti prema logici značajno drugačijoj od logike tržišne ekonomije. Pa ipak, u 2008. godini (da ne posmatramo 2009. i 2010. godinu, koje su bile izuzetno teške za industriju) udeo industrije u bruto dodatoj vrednosti bio je svega 21%, što je manje nego 27% koliko je bilo u 2000. Još je zanimljivije uporediti ovu cifru sa 26% u Rumuniji, 27% u Poljskoj i 40% u Slovačkoj. Takođe, za razliku od Srbije, u većini ovih zemalja udeo industrije u bruto dodatoj vrednosti je u porastu u protekloj deceniji. Tako je u Poljskoj, na primer, udeo industrije porastao sa 23% u 2001. na 27% u 2008., a u Slovačkoj sa 30% na 40%.
Osim poljoprivrede i industrije, gde još mogu da se nađu pitanja vezana za konkurentnost, a koja u “Ekonomskom memorandumu za Srbiju” želimo da razmotrimo?