Intervju s Josipom Fundom, glavnim ekonomistom Svjetske banke za Hvatsku za Lider, objavljen u tiskanom izdanju 3. ožujka, 2023.
Uvod: Uz ambiciozne reforme Hrvatska bi mogla dosegnuti prosjek EU za 15 godina, a uz umjerene tek 2050. godine, zaključak je nedavno predstavljenog izvješća Svjetske banke koje je detaljno analiziralo uzroke velikog zaostajanja hrvatske produktivnosti i istaknulo na koja područja kreatori politika trebaju usmjeriti napore kako bi se to promijenilo. O tom izvješću, produktivnosti, potrebnim reformama razgovarali smo s Josipom Fundom glavnim ekonomistom Svjetske banke u Hrvatskoj.
Lider: Detaljno ste analizirali produktivnost u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama. Koji su ključni razlozi smanjene produktivnosti kod nas?
Josip Funda: Ne bih govorio o smanjenoj nego o stagnantnoj produktivnosti u odnosu na usporedive zemlje. Mnogočimbenika na to utječe, kako na strani regulatora tako i na strani samih poduzeća. Primjerice, poduzeća bi trebala povećati ulaganja u istraživanje i razvoj i kontinuirano ulagati u menadžerske vještine i kompetencije svojih zaposlenika. Međutim, u istraživanju smo se najviše bavili tržišnim mehanizmima i institucijama države koji utječu na produktivnost. Mnogo je radova koji pokazuju pozitivnu korelaciju između kvalitete institucija i produktivnosti gospodarstva. Iskristaliziralo se da na produktivnost utječe poslovno okruženje, primjerice izdavanje dozvola, ulazak i izlazak poduzeća s tržišta, nedovoljna razina konkurencije. Nadalje, pokazalo se da se resursi ne usmjeravaju u najproduktivnije svrhe ponovno zbog neefikasnih tržišnih mehanizama i institucija. Također, tu su i stečajni postupci koji koče izlazak poduzeća s tržišta i oslobađanje resursa prema produktivnijim poduzećima. Dakle riječ je o čitavom nizu institucionalnih ograničenja koja dovode do tržišnih neuspjeha.
L: Rješenje tih problema uglavnom leži na Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu pravosuđa?
JF: To su ključna područja u kojima su potrebne reforme. Trebamo pravosuđe koje brže donosi odluke a poslovno okruženje mora pružati podršku kako domaćim, tako i stranim investitorima. Zanimljiv je podatak iz jednog istraživanja Svjetske banke u kojem se gledalo koji su to čimbenici koji usmjeravaju investicije multinacionalnih kompanija u određene države. Uvijek su na prvom mjestu politička stabilnost i efikasnost pravosuđa te regulatorno okruženje. Tek zatim dolaze dostupnost radne snage, porezi i sl. To također sugerira u kojim područjima trebamo napraviti najveći napredak. No, jedan od čimbenika koji svakako utječe na produktivnost je i kvaliteta radne snage. Ona odražava obrazovni sustav, ali i cjeloživotno obrazovanje, tj. koliko poduzeća dodatno ulažu u obrazovanje svojih zaposlenika.Dakle, riječ je o nacionalnim politikama, politikama Vlade , jer ministarstva se spajaju i razdvajaju. Zato jmilsim da se moramo fokusirati napodručja koja su ključna za rast, a manje je važno koje je ministarstvo trenutno odgovorno za njihovo provođenje. n
L: Dakle pravosuđe je na prvom mjestu...
JF: Pravosuđe je zasigurno jedan od reformskih prioriteta jer ono utječe na sve procese, kako u gospodarstvu tako i u društvu.
L: U izvješću je opovrgnuta teza da je glavni problem struktura hrvatskog gospodarstva, odnosno previše turizma.
JF: Pokazali smo da naš izazov nije struktura gospodarstva. Primijenili smo njemačku strukturu gospodarstva na hrvatsku produktivnost i našli smo da se naš jaz u usporedbi s Njemačkom samo malo smanjio. I dalje smo na ispod 50 posto njemačke produktivnosti. Naš je glavni problem u tome što su nam cijeli sektori poput prerađivačke industrije, ICTa, komunalnih djelatnosti, izrazito neproduktivni ako ih uspoređujemo s Njemačkom. Ima naravno i primjera poput naftne industrije i industrije hrane i pića u kojima imamo nešto manji jaz produktivnosti, ali u nekim sektorima on iznosi oko 80 posto, poput industrije ostalih transportnih sredstava, motornih vozila i tekstilne industrije.
Djelomično to može biti zbog ekonomija obujma, ali mnogo su važniji drugi faktori. Glavni čimbenici su nedovoljno ulaganje u digitalne procese, u istraživanje i razvoj, ali u izvješću smo se posebno bavili institucijama. Zanimljiv je podatak da poduzeća koja napuštaju tržište imaju veću produktivnost od onih koja ostaju. I da nam se resursi sele iz produktivnijih u manje produktivna poduzeća. To je pokazatelj da nešto nije u redu s konkurencijom. Kako je moguće da lošiji preživi i oduzme resurse od boljeg?
L: Jedna od preporuka iz studije je poboljšanje provedbe antimonopolskih propisa. Što nedostaje za njihovu bolju provedbu?
JF: Analizirali smo zakone o zaštiti tržišnog natjecanja, rad Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, čak smo proveli i veliku anketu među poduzećima u kojoj smo ih pitali kakva je situacija na terenu. Naši propisi su usklađeni s europskim. Problem je što su naša poduzeća nedovoljno informirana o tome kako prijaviti nepravilnosti i kršenja tržišnog natjecanja i nemaju povjerenja u institucije da će se problem riješiti. Uk Dakle, trebamo s jedne strane obrazovati poduzeća, a s druge strane suce koji su zaduženi za provođenje zakona o tržišnom natjecanju. No, ponavljam naš najveći problem je dinamizam na tržištu - kako olakšati ulaske na tržište i izlaske s njega. Neto ulazak poduzeća, dakle ulazak na tržište umanjen za izlaske, pokazuje vrlo niske izlaske s tržišta. Pitanje je zašto tržište ne prisiljava manje uspješne tvrtke da izađu s njega. Prema tome smo na začelju EU-a.
L: A po broju zombi tvrtki smo pri vrhu...
JF: Po definiciji zombi tvrtke iz operativne zarade ne mogu pokrivati kamatne rashode. One smanjuju ukupnu produktivnost i rizik su za banke. Takvih tvrtki kod nas je 13 posto i drže 8 posto zaposlenosti. Pitanje je kako takva neproduktivna poduzeća opstaju na tržištu. Bilo bi zanimljivo napraviti analizu koju smo radili u Bugarskoj, u kojoj smo analizirali kako javna nabava utječe na neproduktivna poduzeća i njihov opstanak na tržištu.
L: Pretpostavljam da odgovornost leži i na dugotrajnosti stečajnih postupaka?
JF: U Hrvatskoj su stečajni postupci prespori. Oni zaključavaju resurse u lošim tvrtkama i sprečavaju ih da se prebace u dobra poduzeća. Taj dinamizam na tržištu je kod nas očito problematičan. To koči proces čišćenja na tržištu i ulazak novih poduzeća. U Nacionalnom planu oporavka i otpornosti postavljeni su ambiciozni planovi za čišćenje zaostalih predmeta, kao i skraćivanje postupaka. Nadamo se da će se do 2026. godine ti ambiciozni planovi i ispuniti.
L: Dugotrajnost postupaka stvara pravnu nesigurnost, što smo nedavno mogli vidjeti i na slučaju Franak gdje još nisu doneseni konačni pravorijeci.
JF: U Hrvatskoj vlada vrlo nisko povjerenje u pravosuđe. Među najnižima u Europi. S druge strane broj predmeta među najvišima je u Europskoj Uniji. To je kontradiktorno.
L: Spomenuli ste NPOO i pravosuđe. Koje reforme iz NPOO-a mogu dugoročno utjecati na potencijalni rast Hrvatske?
JF: Kao ključna područja plan navodi prvenstveno pravosuđe te obrazovanje, kojim se, između ostalog nastoji urediti infrastruktura za implementiranje programa cjelodnevne škole koju Svjetska banka podržava kroz projekt s Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Prema međunarodnim testovima, poput PISA testova, naši su rezultati ispodprosječni. A glavni razlog je što imamo prenizak fond sati nastave u odnosu na EU. Reforma školstva daje rezultate tek za niz godina. Prema našim simulacijama prvi rezultati se očekuju tek 2030 godine. Naime, tek tada će ta djeca, koja će u međuvremenu biti bolje obrazovana, ući na tržište rada. S druge strane povrat na ovu ‘investiciju’ će u terminima rasta biti jako visok.
Nadalje, tu je R&D agenda, novi sustav poticanja istraživanja i razvoja, bolje povezivanje gospodarstva s istraživačkim centrima i isto tako omogućavanje financiranja za istraživanja. Ima tu i niz programa prema malim poduzetnicima, poticanja privatnog sektora, putem digital i green agende. Ima i malih reformi u dijelu unapređenja poslovnog okružja kroz smanjenje parafiskalnih nameta. NPOO donosi doista mnogo dobrih reformi, ali ne sve i zato se reformska agenda treba stalno nadograđivati.
L: Jeste li optimistični u pogledu NPOO-a? Može li Hrvatska postići reformske ciljeve?
JF: Rekao bi da sam oprezno optimističan. Naime, mnogo je lakše donijeti zakon nego ga kasnije implementirati. To često zna biti izazov u Hrvatskoj. Svi znamo što treba napraviti, ali kada to zaista i treba napraviti, teško postižemo politički i društveni konsenzus. Međutim, mislim da su dosadašnji rezultati u provođenju reformi iz Plana oporavka vrlo dobri tako da mislim da će neke od tih reformi pomoći o bržoj konvergenciji dohotka prema razinama koje vidimo u EU. Hrvatska bi već oko 2025. mogla doći na razinu Poljske ili Latvije, ali Sloveniju i Češku teško ćemo stići u srednjem roku.
L: Na koju bismo se zemlju trebali ugledati u reformama?
JF: Teško je uspoređivati države zbog specifičnog puta i situacije. Prije 15 godina svi su govorili zašto Hrvatska ne bi više bila kao Slovačka. Danas je Slovačka iza Hrvatske prema razini dohotka. Često se uspoređujemo sa Slovenijom zbog istog backgrounda, ali i u bivšoj državi oni su bili razvijenija od nas nekih 30 posto. Fokusiramo se na određenu reformu, a ne na zemlju u cjelini. Na primjer, kada je u pitanju školstvo, mi smo puno gledali primjer skandinavskih zemalja koje postižu jako dobre obrazovne rezultate.
L: Studija se dotiče i ubrzanog starenja populacije u Hrvatskoj te nedostatka radne snage. Što možemo učiniti da bismo preokrenuli negativne trendove?
JF: Tu imamo dva izazova. Prvi je demografija. Prosječnu stopu fertiliteta teško je promijeniti u kratkom roku. Država tu može pomoći financijskim poticajima te osiguravanjem primjerene infrastrukture, kroz gradnju vrtića i njihovim duljim radom. Međutim, istraživanja su pokazala da na podizanje nataliteta najviše utječu povoljna ekonomska kretanja i očekivanje da ekće se ona nastaviti i u budućnosti.
Drugi problem u Hrvatskoj je niska stopa participacije radne snage.
U glavnoj dobnoj skupini, od 29 do 55 godina, Hrvatska je na razini razvijenih zemalja. Odskačemo u starijim dobnim skupinama 55+ te kod mladih dobnih skupina, od 15 do 24 godine, i to pogotovo žena. S tim da mi imamo dosta visok udio žena u obrazovnom sustavu te su zbog toga izvan tržišta rada.
Glavni problem je dakle starija radna snaga koja je rano izašla s tržišta rada i teško ju je vratiti.
L: Velimir Šonje nedavno je rekao da bi se val iseljavanja iz RH mogao zaustaviti kada dođemo na 80 posto prosjeka BDP-a u EU. Možemo li očekivati da bi se tada naši ljudi mogli početi i vraćati?
JF: Postoji istraživanje prema kojemu iseljavanje u određene zemlje prestaje ili se usporava kada zemlja dosegne 80 posto BDP-a zemlje gdje se ljudi najčešće iseljavaju. Priča je nešto kompleksnija, ali činjenica je da iz nekih zemalja srednje Europe, koje su na otprilike 90 posto prosječnog dohotka EU, nikada nije ni bilo bitnijeg iseljavanja (Češka ili Slovenija). S druge strane, zemlje poput Bugarske, Rumunjske ili Poljske čiji je prosječni dohodak manji od 80 posto prosječnog dohotka EU, iskusile su visoke stope iseljavanja . Postoji velika mogućnost povratka 'novih' iseljenika ako se ekonomska i društvena klima popravi. Tu mnogo ne pomažu državni poticaji za povratak, nego perspektiva boljeg ekonomskog rasta zemlje.
L: Jedna od preporuka Svjetske banke prije nekoliko godina je bila uvođenje poreza na imovinu. Preporučujete li i dalje taj porez te koje su još porezne izmjene potrebne?
JF: Porezni sustav treba gledati uvijek kao cjelinu. Činjenica je da mi porez na nekretnine kao takav nemamo, imamo komunalnu naknadu koja je drugačiji tip nameta. U teoriji porez na nekretnine ima određene prednosti u odnosu na druge poreze jer manje nepovoljno utječe na gospodarstvo, za razliku od poreza na rad ili kapital. Isto tako moguće je uvesti jedan pravedniji sustav oporezivanja nekretnina u kojem će se više oporezivati novije i vrjednije nekretnine, a manje prva nekretnina. No taj porez na nekretnine povezan je i s porezima na nasljeđivanje, na darove, na iznajmljivanje nekretnina u dugoročnom ilidnevnom najmu. To u konačnici može utjecati i na tržište rada jer ljudi koji iznajmljuju apartmane nemaju poticaj uključiti se u tržište rada. Porez na dnevni najam u Hrvatskoj je izrazito nizak u odnosu na druge oblike dohotka i to je područje u kojem su određene reforme sigurno potrebne.
L: Ima li prostora za daljnje porezno rasterećenje gospodarstva? Je li rad u Hrvatskoj previše oporezovan u usporedbi s drugim zemljama?
JF: Visoko smo oporezovani samo kada su u pitanju visoke plaće. Za plaće od 300 i više posto veće od prosječne plaće u zemlji zaista odskačemo u odnosu na zemlje srednje i istočne Europe kad je riječ o ukupnim porezima i doprinosima. Tu smo na razini najrazvijenijih zemalja.Kada govorimo o prosječnoj plaći ili nižim plaćama tu stojimo puno bolje. No, smanjivati porezno opterećenje za najviše plaće vrlo je osjetljivo pitanje i bilo bi ga lakše provesti u paketu s drugim poreznim izmjenama, poput uvođenja poreza na nekretnine.
L: Svjetska banka radi na analizi hrvatskog mirovinskog sustava. Imate li već neke preporuke za njegovo unaprjeđenje ?
JF: Ta analiza još nije gotova. Sada mogu reći da su pogrešne teze da je taj financijski sustav neodrživ. On je itekako održiv, no problem je u njegovoj socijalnoj neodrživosti jer bi do 2070 te mirovine mogle biti toliko niske tebi mogle stvoriti socijalni problem. Jedno od nepopularnih, ali i boljih rješenja dulji je radni vijek. Jednostavno, ne možete očekivati visoku mirovinu uz kratki radni vijek.
L: Inflacija u 2022. godini bila je veća od prvotnih predviđanja. Kako predviđate da će se kretati u ovoj godini te kada možemo očekivati povratak ciljane inflacije od dva posto?
JF: Korigirali smo svoju projekciju inflacije za 2023. i sada je ona na razini od oko 6 posto . Prema kraju godine, a posebno u 2024. možemo očekivati smanjivanje inflatornih pritiska, ali to će ovisiti o nizu faktora. Ponajprije o dostupnosti energenata u Europi, prije svega plina. Na inflaciju će jako utjecati i normalizacija dobavnih lanaca o kojoj govorimo još od COVID-19. Ako energetska situacija bude stabilna, kao i dobavni lanci, možemo reći da će se inflacija brže usporiti. Jasno, tu je i monetarna politika i pitanje koliko će agresivno Europska središnja banka dizati kamatne stope.
L: Dakle i procjene rasta za Hrvatsku u 2023. i 2024. ovise o svemu navedenom. Koje su sada procjene rasta?
JF: Za 2023. je 0,8 posto, a u 2024. godini očekujemo nešto brzi rast, oko 3 posto. U ovoj godini očekujemo i bitno usporavanje osobne potrošnje u odnosu na prošlu godinu. Razlog je rast cijena koji smanjuje kupovnu moć. Također primjećujemo sporiji rast izvoza robe. Turistička sezona bi s druge strane trebala biti odlična. Na žalost, i ova tragedija u Turskoj (op.a. potres) će utjecati na veći priljev turista u Hrvatsku. Vlada je postavila dostizanje 75 posto EU dohotka do 2030., no mislim da ćemo tu razinu i ranije dostići. Dakle, naše srednjoročne perspektive su dobre, ali je dugoročna neizvjesnijai zato su važne ove reforme o kojima razgovaramo.
