Hrvatska je imala sreće s turizmom

Ulomci iz intervjua s Carlosom Piñerúom, voditeljem Ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju za  tjednik Nacional, objavljenog 27. rujna, 2016. 

Nacional: Iza Hrvatske su još jedni izbori. Prethodna vlada trajala je samo šest mjeseci i nije uspjela provesti niti jednu reformu koju je najavljivala. Pa ipak, brojke govore da nam je ekonomija krenula pozitivnim smjerom i zemlja nakon šest godina polako izlazi iz recesije. Bdp raste,  izvoz raste, turistička sezona bila je rekordna, deficit pada,  a javni dug se smanjuje. Znači li to da Hrvatska najbolje funkcionira bez vlade?

CP: Prije nego što odgovorim, htio bih istaknuti kako postoji ipak nekoliko stvari oko kojih ne bi trebalo pokazivati previše samozadovoljstva – to je moja ključna poruka. Spomenuli ste turističku sezonu – postoji puno geopolitičkih razloga za tako dobre rezultate, neovisno o ekonomskoj politici koja se vodi. Naime, strah od terorizma u ostalim zemljama  regije –na primjer u Turskoj. Vaša zemlja je od toga sigurno profitirala. Ima jedna američka poslovica koja kaže da je bolje imati sreće nego biti u nečemu stvarno dobar i mislim da je primjenjiva u ovoj situaciji. No, u tome ne bih želio umanjiti činjenicu da je Hrvatska je lijepa i sigurna zemlja, zapravo je to vaša privilegija i u tom smislu ipak se ne radi samo o sreći. 

Što se tiče BDP-a – zarada od turizma je rasla, državna blagajna se bolje punila, a to ima multiplicirajući efekt.

Ima još nekoliko čimbenika – na primjer, cijene nafte su znatno pale, zbog čega se povećala potrošnja, a upravo je to jedan od važnih pokretača ekonomskog rasta u Hrvatskoj.  Treći element ima veze s ekonomskom politikom – naime prošle godine došlo je do smanjenja  poreza na osobni dohodak, zbog čega su narasle  plaće, a onda i potrošnja. Te tri stvari povezane su  jedna s drugom i dale su pozitivne rezultate. No, nakon više od šest godina recesije, moralo je doći do oporavka ovako ili onako. Ovo je ipak kapitalistički sustav. Ekonomija se mora oporaviti sama. Ako cijene padaju, potražnja raste. No, to ne znači da vam je bez vlade bolje, ljudi ne smiju postati previše uljuljkani u ovakvu situaciju,  jer je taj rast na labilnim nogama. Geopolitičke prilike mogu se vrlo brzo promijeniti. Vi ste vrlo sigurna zemlja.  A sigurnost je esencijalni faktor turizma. To samo znači da se ne smijete opustiti.

Nacional: Što očekujete od onih koji će formirati Vlast u doglednoj budućnosti? Može li se takav trend nastaviti bez stvarnih strukturalnih reformi i koje bi to reforme trebale biti?

CP: Mi, kao Svjetska banka, trenutačno smo u fazi izrade novog plana partnerstva sa Hrvatskom. Pokušavamo definirati područja na koja bismo se trebali fokusirati zajedno s Vladom. Čuli smo mnogo o tim strukturnim reformama i željeli bismo znati o kojim se to reformama zapravo radi. Mi za sada govorimo jako općenito i zato sam osnovao  tim koji počinje raditi ovoga tjedna, a od kojeg  sam zatražio da pokuša dublje istražiti stvarnu situaciju,  kako bismo razumjeli koja su to ograničenja koja sputavaju ekonomski rast. Je li problem poslovno okruženje, budući da u Hrvatsku ne dolazi dovoljno stranih investicija?  Zašto se ljudi dovoljno ne zapošljavaju?

Dosta sam razgovarao s predstavnicima privatnog sektora i tražio ih konkretan odgovor na pitanje što ih najviše ometa u biznisu. Oni obično kažu – regulativa. Ali koja? Neki od njih su jako radikalni i kažu – trebalo bi ukinuti 90% regulative.  Ali, to isto tako nije moguće.

Zato ćemo, kroz konzultacije diljem zemlje, napraviti temeljitu dijagnozu stanja ekonomije, kako bismo mogli odrediti na koje bi se to politike vlada trebala ubuduće fokusirati. Želimo od općenitosti doći do specifičnosti. Primjerice, zašto je nužno da se osnivanje tvrtki obavlja kroz sudove koji su ionako preopterećeni. Možda bismo mogli tu pomoći ekspertizom i iskustvom, koje smo primijenili u nekim drugim zemljama. Dobar primjer je Nizozemska. Ili Singapur. Ali, nemoguće je iste mjere preslikati na specifičnu hrvatsku situaciju. Naime, u ekonomiju su uključene i lokalne samouprave, pitanje je kako se one ponašaju.

Nacional: Jesu li pozitivni pokazatelji  koje je prošlog tjedna prezentirao ministar Marić rezultat proračuna i mjera vlade Tihomira Oreškovića, ili se tek sada vide rezultati prethodne vlade Zorana Milanovića?

CP: Teško je odijeliti te mjere jedne od drugih. Kao što sam već rekao, kada imate rast, imate veći prihod od poreza, a onda i veću fiskalnu stabilnost. Reći da je to rezultat jednih ili drugih je nemoguće. Radi se o jednom kontinuitetu ekonomske politike. Što se tiče ministra Marića, s kojim smo započeli dijalog doslovce drugog dana od stupanja na dužnost, smatram da je njegov stav kako je potrebno smanjiti rashodovnu stranu, a ne povećati poreze, bio izuzetno pozitivan i uspješan. To je naišlo na odobravanje na međunarodnoj sceni. Obje su vlade vrlo ozbiljno shvatile važnost fiskalne konsolidacije.  Naravno, bili su pod stalnim pritiskom Europske Komisije da nešto poduzmu. Zato mislim da obje vlade zaslužuju priznanje. Osim što se ozbiljno pozabavio rashodovnom stranom, važno je i da je ministar Marić odmah dao na znanje kako država više neće uzrokovati dodatnu nesigurnost stalnim promjenama poreza, jer upravo je to ono što najviše kritiziraju strani investitori.

Nacional: Hrvatska je prema Ustavu socijalna država. U javnosti prevladava mišljenje kako međunarodne monetarne organizacije poput MMF-a i Svjetske banke zapravo nastoje smanjiti tu socijalnu komponentu koja uključuje i javno zdravstvo i obrazovanje, pa i mirovinski sustav, kako bi poboljšala stanje državnih financija. Je li to točno?

CP: Kao prvo, mi smo pozvani kako bismo pronašli odgovore na izazove pred kojima se vlada nalazi. Osnovno pitanje je – možemo li nastaviti osiguravati jednaku kvalitetu određenih socijalnih usluga, sa resursima s kojima raspolažemo. Ja uvijek kažem mojoj djeci – rado bih vozio Ferrari, ali ne mogu si ga priuštiti. Mi nismo rekli – zdravstveni sustav je previše velikodušan, reducirajte ga.  No, pravo je pitanje – možemo li ustanoviti protokole koji bi mogli uštedjeti državna sredstva. Na primjer – u nabavci lijekova ili medicinske opreme? Možda možemo. Isto je tako sa specijaliziranim  bolnicama. Je li stvarno potrebno da sve bolnice pružaju baš sve usluge?

Ne radi se tu o ukidanju servisa, već o njihovoj racionalizaciji. Jer, netko za njih mora plaćati.

Ilustrirat ću vam to sa pričom o  mom kolegi koji je imao  neke zdravstvene tegobe. Pao je  u nesvijest, došla je hitna, napravili su pretrage i zadržali ga preko noći u bolnici. Poslije svega on mi je rekao – nisam nikada nigdje bio tako dobro tretiran. Napominjem da on nije u vašem zdravstvenom sustavu. I nakon svega je dobio račun na 900 kuna. Nije mogao vjerovati. Pitao me – zašto su mi tako malo naplatili? Znam da će vaši građani reći – ali Hrvatska nije Amerika, nemamo istu razinu primanja. No – na kraju radi se o istoj vrsti usluge kao i tamo. Najveći izazov na koji smo upozorili, a koji će morati biti raspravljen i u javnosti jest da sistem to neće moći izdržati. Ako nastavimo ovako, jednoga dana on će naprosto neće moći pružati uobičajene usluge. A naš je cilj pronaći način da se izbjegne takav scenarij u budućnosti. Ako ne želite da takav zdravstveni sustav nestane, morate se pozabaviti problemom sada, dok još nije prekasno. Iz našeg iskustva znamo da, kada postane prekasno, nastaje katastrofa.

To se  isto odnosi i na mirovinski sustav. Neki dan sam razgovarao s poljskim veleposlanikom. On mi je rekao: Carlos, mi imamo odnos zaposlenih i umirovljenika 4:1 i zabrinuti smo. Ovdje u Hrvatskoj odnos je gotovo 1:1 i ništa se ne poduzima. Naravno da nas brine taj sustav. I to jako. Jer za deset godina – kakve ćete mirovine moći ponuditi ljudima, ako sistem potpuno propadne.

Nacional: Čini mi se da se tu radi o problemu za koji je potreban konsenzus dviju najvećih političkih stranaka, jer nijedna sama neće uspjeti provesti nužne reforme?

CP: Apsolutno. Ja sam gost u ovoj zemlji. No, političke odluke su političke odluke. Vjerujem da je potrebna široka javna rasprava o tome jesu li te reforme potrebne ili ne. Ako ljudi odluče nastaviti s ovom kvalitetom usluga i ako ih nije briga što će biti dalje, dobro. Ali, morate donositi odluke na temelju potpunih informacija.

Nacional: Kako gledate na najave smanjenja poreza, odnosno promjene u poreznoj politici koju su najavljivale sve stranke u predizbornoj kampanji? Može li to pokrenuti gospodarstvo, ili će samo naštetiti proračunu? Je li to izvedivo?

CP: Moja reakcija na ta obećanja bila je – odlično, samo kako mislite platiti za to ? Nisam protiv smanjenja poreznog opterećenja, ali sam protiv svakog iracionalnog smanjenja poreza, koje ne daje odgovor na pitanje kako ćete to kompenzirati. A taj odgovor nedostaje danim obećanjima.  Postoje bajke o tome da će smanjivanjem poreza automatski doći do ekonomskog rasta, ali to tako ne funkcionira. Da budem iskren – populizam je živ i jako je dobro. Ne samo u Hrvatskoj, već i u mnogim drugim zemljama, uključujući i  moju. Takve stvari lako je obećati, ali vrlo teško ostvariti. Ono što moram ponoviti – nakon šest, ili čak sedam godina izašli ste iz recesije, počeli ste se oporavljati.

Ali taj oporavak nije dovoljan, jer vi još uvijek niste dostigli razinu koju ste imali prije recesije, nezaposlenost pada, međutim,  to nije ni blizu dovoljno da građani počnu osjećati da im je stvarno bolje. Upozoravam na to da ste dostigli oporavak u trenutku kada su kamate na kredite vrlo, vrlo niske. Ali to neće trajati vječno. I to će se promijeniti u jednom trenutku, na što morate biti spremni, to je realnost u ekonomiji.

Nacional: Što mislite o ideji monetizacije hrvatskih autocesta, koje zbog svojih kredita prilično opterećuju državni proračun?

CP: Mi i tu pokušavamo pomoći, što je već javno rekao i ministar Marić, kao i ministar prometa, Butković. Realnost je da dug tvrtki zaduženih za autoceste raste iz godine u godinu. Mi pokušavamo napraviti neku financijsku konstrukciju i pomoći da se kratkoročni krediti prolongiraju u budućnost. A to zahtijeva i određeni oblik financijskog inženjeringa, uključujući i djelomična jamstva od strane Svjetske banke.

Drugi aspekt rješavanja ovog problema je operativno restrukturiranje Hrvatskih autocesta, za koje će trebati i određena politička podrška. Moj tim kaže mi da je cijena održavanja autoputa vrlo visoka, morali bismo saznati zašto. Isto tako postavit će se i pitanje prevelikog broja zaposlenih. I tu će se morati dogoditi neke promjene. To ne znači da Svjetska banka kaže – morate otpustiti toliko i toliko ljudi. Međutim, moramo vidjeti je li moguće smanjiti te troškove, postoje li mehanizmi  koji bi  povećali prihod? Možete li primijeniti sustav naplate kao u Grčkoj, koja je također turistička zemlja i uvela je neku vrstu sezonske naplate.

Nacional: Kako Svjetska banka pomaže Hrvatskoj,  koje projekte namjeravate financijski podržati u budućnosti?

CP: Što se tiče budućnosti, naša se pozicija u Hrvatskoj mijenja, jer ste prije tri godine postali članicom Europske unije i  imate pristup europskim fondovima. No, još uvijek imamo neke infrastrukturne projekte – jedan od njih upravo je završen, a to je terminal u Pločama, imamo i sličan projekt terminala u Rijeci. Isto tako imali smo projekt kontrole onečišćenja u priobalnim gradovima, u koji su  bile uključene 22 općine, a radilo se o projektu odvodnje otpadnih voda. No, to su projekti iz prošlosti.

Mi se sada odmičemo od infrastrukturnih projekata više prema projektima koji se bave javnim politikama. Jedan od njih je i projekt upravljanja cestama i autoputovima.  Uključeni smo u  projekt rizičnog kapitala, istraživanja i razvoj, kao i  u reorganizaciju zdravstvenog sustava , socijalne zaštite. Budući da više nećemo financirati infrastrukturne projekte, naša će se financijska pomoć u budućnosti smanjivati. To nije samo pitanje članstva Hrvatske u Europskoj uniji, već i političke zrelosti neke zemlje.

NACIONAL: Postoje li ekspertize Svjetske banke o tome kako povećati zaposlenost, što je zapravo ključ svakog ekonomskog rasta, a što znaju i oni koji nisu ekonomski stručnjaci?

CP: Kao što sam rekao, proces dijagnosticiranja stanja počinje ovoga tjedna. Ali, ono što mi govori moj vlastiti instinkt jest – kada bismo uspjeli značajno promijeniti poslovno okruženje i način na koji potencijalni investitori gledaju na Hrvatsku, zapošljavanje bi počelo rasti. Vrlo je depresivno ono što čujete kada razgovarate sa studentima na sveučilištima, a ja volim posjećivati fakultete, kako bih saznao njihova razmišljanja. Ono što većina njih planira je napustiti Hrvatsku. To je vrlo tužno. Iako ovo nije moja zemlja, žalosti me kada čujem da obrazovani mladi ljudi žele otići, jer nemaju nikakvu perspektivu zapošljavanja.

To je nužno promijeniti i mi doista želimo pomoći vladi da promijeni poslovno okruženje nabolje. Znam da je mnogo investitora iz različitih zemalja  na kraju odustalo, jer nisu imali novca ni vremena čekati birokraciju. Govorim prije svega o malim tvrtkama, koje generiraju najviše radnih mjesta.

NACIONAL: Hrvatsku u 2017. očekuje otplata 27 milijardi kuna duga.  Kako se to može vratiti, bez velikih potresa za hrvatsku ekonomiju?

CP: Ne mislim da će biti velikih potresa. Ne bih tu želio zvučati kao preveliki podržavatelj ministra Marića, ali on ima ispravan stav. Morate signalizirati tržištima da radite ispravnu stvar. To je prije svega pitanje kredibilnosti. Dobiti sada kredite kako biste održali likvidnost, uz vrlo niske kamate, to neće biti problem. Kratkoročno ne mislim da će to biti problem. Dugoročno bi mogao postati.

Ali, što god da Vlada radi, mora imati na umu da postoje određena očekivanja koja moraju ispuniti. Ako ih ne ispune, stvari će se promijeniti, a kamate će porasti. I postajat će sve teže i teže otplatiti taj dug. Nadam se zato da će nova koalicija biti dogovorena vrlo brzo i čim se formira Vlada, morat će odmah početi raditi na proračunu za sljedeću godinu. Taj budžet mora biti vjerodostojan, iz njega se mora iščitati da ste u stanju držati stvari pod kontrolom, kao i da ste spremni na smanjivanje duga. Ostalo će doći samo po sebi.

Nacional: Vi ste predstavnik Svjetske banke i za Sloveniju. Možete li usporediti naše dvije zemlje u ekonomskom smislu? I Slovenija je imala svoju krizu, kako ju je prevladala?

CP: Kod njih nemam baš previše posla. Slovenija je uspjela izaći iz recesije jer je, kao starija članica Europske unije od vas, sjajno iskoristila europske fondove, vrlo efikasno.  To joj je pomoglo da se  bori protiv recesije mnogo uspješnije od mnogih drugih europskih zemalja, ne samo od Hrvatske. Svjetska banka nema nikakvih zajmova u Sloveniji, ali imamo nekoliko projekata u kojima im pružamo tehničku pomoć. No, ostaje problem određene slabosti financijskog sektora, djelomično i zbog velikog broja poduzeća u državnom vlasništvu. Na tom planu im pokušavamo pomoći.

Nacional: Kad ste već spomenuli poduzeća u državnom vlasništvu, kakav je stav Svjetske banke prema velikim kompanijama poput INE. Trebaju li se države povući iz njihova vlasništva?

CP: Nemamo jedinstven stav oko toga. No – kao i kod cesta i autoputa, naša je jedina preporuka da poboljšate kvalitetu  upravljanja takvim poduzećima. Iako smo mnogo godina promovirali privatizaciju svega, dokazalo se da, ako uspijete uspostaviti dobro korporativno vodstvo, to zapravo nije važno. Ako igraju po istim korporativnim pravilima kao privatni sektor,  i ako su na njihovom čelu profesionalci, koji nisu politički imenovani, one mogu biti vrlo uspješne.