MIŠLJENJA

O proračunu, reformama zdravstva, socijale u Hrvatskoj

9. lipnja 2016.


Carlos Pinerua Lider Business Weekly

Intervju s Carlosom Piñerúom, voditeljem Ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju za  Lider, poslovni dnevnik, objavljen 27. svibnja, 2016. 

Nedugo nakon što je preuzeo dužnost voditelja ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju u kolovozu 2014., izjavio je hrvatskim medijima da ova zemlja ne može još dugo nastaviti putem kojim ide. U razgovoru s Carlosom Piñerúom pokušali smo saznati koliko su se stvari promijenile od te ozbiljne prognoze, odnosno jesu li uopće, kakva su stajališta te institucije prema aktualnim i sasvim sigurno sadržajnim događanjima na domaćoj političkoj sceni te koliki je angažman Banke u ovom trenutku. Odgovor na posljednje pitanje donekle je iznenadio; jedna od najvažnijih financijskih institucija na svijetu možda nije više toliko aktivna kreditima u Hrvatskoj, no ekspertizom je, ispostavilo se, izrazito involvirana u nedavna događanja i rad Vlade Tihomira Oreškovića.


" Tu smo da pomognemo u provođenju reformi. "

Carlos Piñerúa


Image

Lider: Vjerujem da ste vidjeli reformski paket hrvatske Vlade, znamo i da je Europska komisija relativno zadovoljna viđenim. Kako ga vi komentirate?

Carlos Piñerúa: Sudjelovali smo u osmišljavanju tih reformi, ali ne u pripremanju, nego u komentiranju i davanju mišljenja. To je ambiciozan program, ali na kraju dana, kao i u svakoj drugoj zemlji i strategiji, sve se svodi na provedbu. Zato nas zanima realizacija i može li zaista Vlada provesti ono što je obećala. Tu smo kao potpora tome, ne kao nadzornici koji utvrđuju je li nešto napravljeno ili nije, već isključivo da pomognemo provođenju reformi.

L: Jeste li zadovoljni komunikacijom s novom Vladom, pogotovo u pripremanju reformskoga paketa?

CP: Apsolutno. Ne govorim to olako jer Svjetska banka ima različita iskustva u različitim zemljama, ali ovdje smo jako angažirani i od početka smo pozvani dati svoje mišljenje o proračunu, strategiji, što nam je itekako drago. Upoznao sam više ministara nego u bilo kojoj zemlji, razgovarao sam s trinaest od dvadeset ministara i tri puta s premijerom, o tome što žele učiniti. Kada govorimo o pristupačnosti i dijalogu, ne bih mogao biti zadovoljniji.

L: Možete li to usporediti s prošlom vladom, je li bila manje pristupačna ili pristupačnija od ove?

CP: Imali smo dobar odnos s prošlom vladom, s tim da je, jasno, u posljednjih šest mjeseci angažman malo oslabio zbog političke situacije i pripremanja za izbore.  

L: Možete li specificirati kako Svjetska banka može biti na raspolaganju Vladi, je li riječ o jeftinijim kreditima, ekspertizi…?

CP: Kad je riječ o zajmovima treba reći da Hrvatska zbog razine prihoda i razvoja ne treba toliko financijske pomoći kao neke druge zemlje. Mi Hrvatskoj možemo dati ekspertizu, primjerice u javnim financijama i upravi. Možemo pomoći definirati i uspostaviti dobro zdravstvo, socijalni sustav ili obrazovanje u odnosu na dostupan novac, odnosno odgovoriti na pitanje kako smanjiti javni deficit i u isto vrijeme održati razinu i kvalitetu usluge za manje novca. U tome možemo odigrati ulogu i pokušavamo to.

L: U čemu ste konkretno sudjelovali, o kakvim projektima i prijedlozima je riječ?

CP: Trenutno radimo na ta dva područja koja sam spomenuo, zdravstvu i kvaliteti usluga…

L: Kako točno?

CP: Primjerice, imate mnogo bolnica u kojima je razina usluga dobra, ali neujednačena, stoga želimo poboljšati distribuciju usluga, osigurati da, recimo, nema lista čekanja, što je nezgodno. Na taj smo problem naišli i u drugim zemljama, zato imamo ekspertizu i ljude koji su već radili na tome. Osoba koja sada na tome radi u Hrvatskoj radila je na istom problemu u Turskoj i rezultati su bili izvrsni. Razumijem da su ljudi zabrinuti hoće li izgubiti svoju bolnicu ili liječnika, ali problem je što je sustav preskup u usporedbi s drugim zemljama. Uspješan je i dostavlja kvalitetu koju bi trebao, no morate se pobrinuti da svi imaju jednak pristup istim uslugama za najniži mogući trošak. To iskustvo pokušavamo prenijeti Hrvatskoj, drugo je u socijalnoj politici. Nije tajna da Hrvatska ima, čini mi se, 71 socijalnu naknadu, što je jedan od najvećih brojeva u zemljama u kojima radimo, pa je pitanje kako konsolidirati sve te naknade i osigurati da novac koji se na njih troši zaista ide ljudima kojima je potreban. To nije lako zato što će se ljudi uvijek žaliti, tvrditi da imaju pravo na ovo ili ono, no postoje fiskalna ograničenja i količina novca koji se može potrošiti. Zato je vrlo važno pobrinuti se da taj novac ide onima koji ga doista trebaju, a ne svima.

L: Što onda kažete o potezima Ministarstva, naplaćivanju posjeta Hitnoj i povišenju cijene dopunskog osiguranja? To je dio onoga na čemu ste radili ili je Vlada to sama smislila?

CP: To je ministrova ideja, ali ne odvajam se od toga. Mislim da Vlada te reforme mora bolje objasniti. Kad je riječ o povišenju cijene osiguranja, usporedite samo koliko bi to stajalo u Sloveniji ili Srbiji, mnogo više. To nije pitanje prevelikog naplaćivanja, nego uvođenja racionalnosti u sustav. Imam anegdotu o kolegi kojem je ovdje pozlilo, jednostavno se srušio na sastanku. Odveli su ga na Hitnu, napravili su sve pretrage. Bio je izrazito zadovoljan tretmanom i rekao da se nikad nisu tako dobro odnosili prema njemu. Ukratko, kad su mu na kraju ispostavili račun, trebao je platiti šesto kuna. Sad, nekomu se to možda čini mnogo, ali kad je usporedio kvalitetu usluge, nije mogao vjerovati koliko je mali račun dobio. To je ravnoteža koju hrvatski sustav mora naći. Svi želimo Ferrari, no pitanje je možemo li si ga priuštiti. Ako želite kvalitetnu uslugu, morate je platiti. Jasno mi je da prihod ovdje nije jednak kao u Njemačkoj ili SAD-u, no ravnotežu moramo naći i to pokušavamo.

L: Kako komentirate očito napuštanje teritorijalnog preustroja? Čini se da je do daljnjega maknuto sa stola.

CP: Hrvatska će u nekom trenutku morati donijeti odluku čak i ako to ne želi sada napraviti. To zasad nije rizik, ali srednjoročno se nešto mora napraviti ako se želi imati održiva i učinkovita vlast. Razgovarali smo s ministricom uprave o tome što bi trebalo napraviti, ali da budem iskren, imate pravo, to je stavljeno u ladicu. To nije problem specifičan za Hrvatsku, radio sam u zemljama koje su isto imale teškoća s decentralizacijom odlučivanja i rasterećivanjem javnih financija u tom smislu, no to je politički nabijeno pitanje. Radio sam u Tadžikistanu, ondje mi uvijek govorili da Švicarci imaju jednak broj državnih subvencija kao i oni. Ali Švicarci imaju mnogo više novca od Tadžikistana i mogu si to priuštiti. Hrvatska si to ne može priuštiti i, ponavljam, to nije pitanje koje zahtijeva hitno djelovanje, ali će zahtijevat će neko rješenje. Vjerujem da bi rezanje broja jedinica lokalne uprave i samouprave imalo smisla zbog veličinu zemlje.

L: Vratimo se malo na Vladu… Uzimajući u obzir političku situaciju, vjerujete li da ova Vlada može provesti reforme, pogotovo one zahtjevnije?

CP: To treba vidjeti. Kao predstavnik međunarodne institucije svakako bih želio vidjeti provedbu. Ne mogu suditi o tome hoće li političari imati volje to provesti, no ono što su stavili na stol ima smisla i to treba napraviti. Samo oni znaju hoće li biti sposobni provesti to, teško mi je ocijeniti. Naravno da su ljudi zabrinuti jer je ovo nova dinamika. Imate tehnokratsku vladu i koaliciju koja politički nije sasvim usklađena i zato se stvari čine teško izvedivima. Mi vidimo odlučnost, imali smo nekoliko sastanaka s premijerom i vidim jasnoću u vezi s tim što treba napraviti. Na kraju krajeva, to se mora napraviti. Hoće li to biti ova vlada ili neka druga, drugo je pitanje, no te stvari moraju se obaviti.

L: Kad smo kod očekivanja, premijer je vrlo optimističan kad je riječ o povećanja kreditnog rejtinga na temelju brze prodaje nekih javnih poduzeća. Mnogo ljudi u državi i nije tako uvjereno, što vi mislite?

CP: On pokušava riješiti glavnu brigu agencija za kreditni rejting, a to je gomilanje javnog duga. Došao je u Hrvatsku i vidio imovinu koja stoji, ne upotrebljava se i odlučio je prodati. Nije nužno potpuno ostvariti zacrtane ciljeve, agencije traže provedbu. Ako to uistinu želi postići i napravi korake u tom smjeru, nije presudno da zaista dobije petsto milijuna eura, agencije će pozitivno reagirati već na to. Dugo očekuju da se nešto napravi na fiskalnoj strani, ali ništa se ne događa. Premijer želi pokrenuti stvari, bez obzira na postignut iznos, što će vjerojatno pomaknuti rejting.

L: Dakle, sama namjera mogla bi biti dovoljna?

CP: Naravno, i neki uspjeh. Ali ako se opet odustane, što se događa i u drugim zemljama, neće biti pomaka.

L: Vidjeli smo i proračun, nije previše drugačiji od onoga prošle vlade. Jeste li zadovoljni?

CP: Kako sam rekao prije, već smo drugi dan nove vlade bili pozvani na konzultacije o pripremi proračuna. I s prošlom vladom radili smo na racionaliziranju trošenja na nekim područjima, dakle s obje smo vlade surađivali na tom dokumentu jer je proračun, bez daljnjega, ključan instrument ekonomske politike. To je jedno od područja na kojem još treba raditi, pogotovo ako se povećaju plaće u javnom sektoru u skladu s rastom BDP-a, zato što će to jako utjecati na proračun. Ako pak gospodarski rast bude veći od predviđenoga, a to bi se moglo dogoditi, to će značiti veće prihode samo po sebi. To u kombinaciji s odgađanjem povećanja proračunski uspjeh čini itekako izglednim. Oprezno smo optimistični kad je riječ o viđenome, no, opet, provedba je tu ključna. Ako se stvari promijene, dat ćemo svoje mišljenje.

L: Načelno ste optimističniji od sestrinske organizacije Međunarodnog monetarnog fonda. On je nedavno izrazio sumnju u provedbene mogućnosti ove vlade.

CP: Radio sam prije u MMF-u i mogu reći da su ondje nekako po prirodi skeptični. Ali mi smo ovdje, oni nisu, pri čemu to nije kritika ili optužba. Mi ovdje imamo mnogo veći ulog od njih i mnogo bolje razumijemo što se događa.

L: Jeste li zadovoljni razvojem ekonomije? Posljednjih mjeseci svjedoci smo kontinuirano dobrih pokazatelja na mnogim područjima?

CP: Da sam građanin ove zemlje, vjerojatno ne bih bio zadovoljan; nezaposlenost je i dalje previsoka, rast i dalje prenizak. Ima dobrih znakova, no još se mnogo toga mora napraviti. Ne radimo samo na područjima koja sam spomenuo, nego i na reformi javnih poduzeća poput Hrvatskih željeznica i Hrvatskih autocesta kako bismo javne financije stabilizirali na srednji i kratki rok te otklonili mogućnost velikih šokova za ekonomiju. Mnogo se toga još mora napraviti u investicijskoj klimi. Zemlja je jako profitirala od geopolitičke situacije u svijetu, ponajviše u turizmu, ali to je sreća, mora se napraviti mnogo više. Ne govorim samo o stranim ulaganjima, to vrijedi i za domaće tvrtke. Treba poboljšati regulativu, porezni sustav, sve što ima veze s poslovnim okruženjem. Moody's je predvidio jednopostotni srednjoročni rast, što me zgrozilo jer i kad ništa ne radite, imate jedan posto. Mene to ne bi zadovoljilo.

L: Što je s HAC-om? To je golem kamen oko vrata državi o čijoj se sudbini još nije odlučilo. Svjetska banka nedavno je ponudila pomoć, razgovaralo se o tome. Kakva je situacija?

CP: Naš tim još uvijek radi na tome, to je vrlo složen problem. Usmjerili smo se na dvoje: na  dug,  koji je kratkoročan i vrlo skup, zato pokušavamo smisliti financijski koncept kojim bismo pristupili vjerovnicima i produljili zajmove, ali uz jamstva Svjetske banke. Ne namjeravamo tražiti od njih gubitke ni u kojem pogledu. To je jedna strana, druga su operacije. Na tome radimo s Ministarstvom prometa i poduzećem kako bismo osigurali maksimalnu učinkovitost. Sve je zasad na stolu, cijeli sustav prihoda, varijante poput vinjeta, troškovi održavanja itd. Mogu vam reći da smo vrlo ozbiljno angažirani na tom problemu i ne namjeravamo odustati, no moramo se pobrinuti da sve bude na mjestu. Nadu mi daje odlučnost svih uključenih u nalaženje rješenja. Primjerice, prije nekoliko tjedana na sastanku u Washingtonu prvi je put otkako sam ovdje bilo zastupljeno Ministarstvo prometa, što je našoj upravi bio dobar znak o ozbiljnosti svih sudionika.

L: Koncesijski model, čini se, više nije na stolu. Što mislite o tome, bi li to bilo dobro rješenje?

CP: To je bio lak način izlaska, ni loša ni dobra ideja. Pitanje je samo što točno dajete u koncesiju. Ako vam kuća gori, dati je u koncesiju nema previše smisla, što je bilo naše stajalište od početka. Bolje je najprije stabilizirati tvrtku i postaviti je na održive noge pa onda odlučiti što s njom, odnosno dati je u koncesiju ili nešto drugo. Dati u koncesiju tvrtku koja nije restrukturirana, niti financijski ni operativno nema smisla zato što nećete dobiti povrat koliki očekujete. Može se HAC dati u koncesiju, no svatko tko bude ulagao, ponudit će novac utemeljen na operativnom i financijskom stanju u njemu.

L: Na kojim projektima još radite u Hrvatskoj, gdje ste najaktivniji?

CP: Trenutačno smo usredotočeni upravo na autoceste, to je naša glavna aktivnost u kojoj želimo biti sigurni da smo obavili dobar posao. Nastavljamo raditi i na projektima kao što su inovacije, socijalna zaštita, zdravstvo, ali gledajući unaprijed radimo i na potpori vladinim fiskalnim planovima u sklopu zajam za razvojnu politiku, a riječ je o posudbi državi za provedbu reformi.

L: Prije otprilike dvije godine prognozirali ste da Hrvatska ne može još dugo načinom na koji ide. Kakva je danas situacija, jeste li optimističniji?

CP: Kao ekonomist nikada niste optimistični, nego oprezno optimistični. Tad sam želio reći da ste u situaciji kad su kamate niske, što vam omogućuje da 'sakrijete' svoje pogreške. No, to se može brzo promijeniti, zato je to dobro vrijeme za popravljanje kuće. Koraci u tom smjeru napravljeni su u sklopu proračuna prošle i ove godine. Ako to ne napravite, a kamate se promijene, što bi se moglo dogoditi zbog tendencija u SAD-u, servisiranje duga može eksplodirati, kao što je pokazalo moje radno iskustvo u drugim zemljama. Treba zato urediti kuću prije nego što kamate skoče, to sam pokušavao reći. Ako Vlada postigne deficit od 2,7 posto BDP-a, onda je to već kretanje u pravom smjeru. Vjerujem da je to moguće. Sve, naravno, ovisi o političkoj situaciji. Odluke se ne donose u političkom vakuumu, ali odlučnosti postoji. 


Kontakti za medije
U Zagrebu
Vanja Frajtić
vfrajtic@worldbank.org

Api
Api