Learn how the World Bank Group is helping countries with COVID-19 (coronavirus). Find Out

MIŠLJENJA

Sanja Madžarević-Šujster: Svaki aranžman s MMF-om ojačao je Hrvatsku

20. siječnja 2014.


Sanja Madzarevic Sujster, Viša ekonomistica Svjetske banke za Hrvatsku Globus

Viša ekonomistica Svjetske banke za Hrvatsku Sanja Madžarević-Šujster u razgovoru za Globus.

Godina 2014. Smatra se posljednjom prilikom za Vladu Zorana Milanovića da prione na strukturne reforme i počne mijenjati perspektivu Hrvatske. Nakon dvije godine lutanja, odustajanja od reformi i pristajanja na kompromise Kukuriku-koalicija više nema pravo na neuspjeh. Već 2015. Izborna je godina,što znači da tada ne treba očekivati promjene.

Viša ekonomistica Svjetske banke za Hrvatsku Sanja Madžarević-Šujster u razgovoru za Globus otkriva konkretne prijetnje koje Hrvatskoj slijede u ovoj godini.

Gospođo Madžarević-Šujster, vidio sam da Svjetska banka u 2014. očekuje povećanje troškova posuđivanja novca. S obzirom na hrvatski kreditni rejting i budžet za 2014., prema kojem vlada planira posuditi HRK 40.6 milijardi, što bi to povećanje troškova značilo za Hrvatsku?

O: Unatoč oporavku rasta koji se očekuje globalno, ali i u regiji, nedovršeno rješenje dužničke krize u eurozoni, kao i zaoštravanje američkog tržišta, i dalje će raspršivati nove tržišne investicije, ali i voditi prema daljem rastu globalnih kamatnih stopa. To će možda značiti manje priljeva kapitala i više kamate za nova tržišta, posebno za zemlje visokog rizika. Hrvatska već sad plaća kamatne stope više za 150-200 osnovnih poena u usporedbi sa srednjoeuropskim zemljama, jer joj je smanjen kreditni rejting. Više od 3 posto BDP-a platit će se 2013. za kamate na javni dug. Dalje povećanje kamatnih plaćanja, kao i javnog duga, učinit će javne financije gotovo neodrživima.

Možemo li već spekulirati o kamatnoj stopi koju će sljedeće godine zaračunati Hrvatskoj za obveznice ako znamo da je u studenom kamatna stopa na američkom tržištu bila 6,2 posto.

O: Ne, ne možemo. To bi ovisilo o mnogo čimbenika, uključujući i izglede rasta gospodarstva, održivost javnih financija pod Postupkom prekomjernog deficita, kao i o vanjskim utjecajima.

Je li takva kamatna stopa prikladna za Hrvatsku i koje su alternative?

O: Takva je kamatna stopa nekih 2,5 postotnih poena viša od potencijalne hrvatske stope rasta i time neodrživa. To znači da nismo u stanju generirati dovoljno prihoda da se pokrije plaćanje kamata, da ne spominjem otplatu glavnice. Alternativa je uspostavljanje održivosti javnih financija putem stvaranja primarnih viškova, gdje je potrošnja bez kamata niža od prihoda. To implicira smanjivanje javnog duga kroz neko vrijeme.

Znači li to povećanje troškova posuđivanja i povećanje kamata na druge kredite? Je li moguće procijeniti kamatnu stopu koju će javni sektor plaćati sljedeće godine?

O: Globalno povećanje kamata će, naravno, utjecati i na privatni sektor. A i na javna poduzeća.

Što mislite o mogućem aranžmanu s MMF-om?

O:  Aranžmani s MMF-om korisni su u zemljama koje su suočene s visokim dužničkim troškovima i potrebom da se obnovi kredibilitet makroekonomske politike. U mnogim zemljama našeg područja program Fund je pomogao smanjiti troškove posuđivanja, uveo ustrajnost u uvođenje vjerodostojnih politika i zadržao interes autora tih politika na kritičnim problemima unutar unaprijed definiranih rokova. Hrvatska je dosad imala nekoliko programa s MMFom i nakon toga je ojačala ekonomske uvjete.

Što mislite o ideji "nacionalnih" državnih obveznica?

O: Nisam sigurna kakva će biti potražnja za njima među hrvatskim građanima. Zemlja ima povijesno najveću stopu nezaposlenosti veću od 21 posto i u zadnjih nekoliko godina plaće stalno padaju. Osim toga, pola zaposlenog stanovništva muči se s otplatom svojih kredita. Uz dobro razvijeno financijsko posredovanje i višak likvidnosti u bankovnom sektoru, nisam sigurna razmišlja li vlada uopće o tome.

Za 2014. Svjetska banka predviđa rast BDP na osnovu najavljenih investicija u privatnom sektoru. Ne bojite li se da će taj rast biti ugušen padom potrošnje zbog Postupka prekomjernog deficita?

O: Pad potrošnje uzeli smo u obzir kad smo predviđali rast u 2014. Očekivano je Procedura prekomjernog deficita, koja je predložena za Hrvatsku, manje zahtjevna nego što su neki analitičari strahovali. Hrvatska je dobila tri umjesto dvije godine da financije svede na lakše održivu razinu. Rizik, međutim, leži u najavljenim privatnim investicijama. Odgađanje reformi ili promjene u ekonomskoj i političkoj stabilnosti možda će uzrokovati promjenu u viđenju Hrvatske kao povoljnog investicijskog odredišta kako za domaće, tako i za strane investitore. Zbog toga je važno ostati na pravom putu i još revnije nastaviti s najavljenim reformama.

Na početku prošle godine predvidjeli ste rast od 0,8 posto u 2013. Prema Vašem mišljenju, zašto se to nije dogodilo?

O: Već ujesen 2012. revidirali smo predviđanja rasta iz proljeća 2012. na negativnu prognozu u 2013. "Double-dip" recesija (kratkotrajan oporavak nakon pada pa ponovo pad) u eurozoni bila je očita sredinom 2012. U to vrijeme krhki oporavak hrvatske ekonomije ponovo je potpao pod negativan vanjski pritisak. U očekivanju izlaska iz CEFTA u srpnju 2013., neke su domaće tvrtke premjestile proizvodne pogone u susjedne zemlje, što je produbilo recesiju 2013. godine iz ranije očekivanih 0,4 posto na 0,8 posto.

Možete li ukratko usporediti EU zemlje prema najvažnijim makroekonomskim indikatorima (BDP, nezaposlenost, izvoz/uvoz, deficit, porezno opterećenje) i reći gdje smo danas u usporedbi s njima?

O: Tijekom petogodišnje recesije Hrvatska je izgubila više od 11 posto od razine prije krize. To je jedan od najdubljih padova od svih europskih gospodarstava. Hrvatska je krenula unazad. Istovremeno su druge zemlje Srednje Europe uspjele obnoviti put konvergencije. Stopa nezaposlenosti od gotovo 16 posto prema međunarodno priznatoj metodologiji jedna je od najviših u Europi. Najviše zabrinjava stopa nezaposlenosti među mladima i dugotrajno nezaposlenima. Gotovo 60 posto nezaposlenih su dugotrajno nezaposleni, što dovodi do problema društvenog rascjepa. Stopa zaposlenosti za stanovništvo od 20 do 64 godina trenutačno je ispod 56 posto; pri tome je za 2020. godinu europska strateška ciljana stopa 75 posto. Ovaj veliki rasjed znači da rad u Hrvatskoj nije dovoljno iskorišten. Javni dug i deficit blizu su prosjeka EU grupe; međutim, trend rasta javnog duga zabrinjava, kao i nemogućnost zauzdavanja prekomjernog deficita u zadnjih pet godina.

Mnogo se raspravlja o poreznom pritisku u Hrvatskoj. Kako definirate porezni pritisak i koliko je taj problem velik u nas?

O:  Uz porezno opterećenje od oko 38 posto BDP-a i ograničenu konkurentnost, nema mnogo fiskalnog prostora za podizanje poreznih stopa. Hrvatska ima drugo po veličini ukupno porezno opterećenje u EU, samo jedna od 27 EU zemalja ima više indirektne poreze. Ograničeni rast izvoza ukazuje na probleme s tržišnim natjecanjem. U zadnjim desetljećima Hrvatska se probijala na EU tržišta među posljednjima. To govori da postoji minimalni prostor za povećanje poreznih stopa - što bi u svakom slučaju još više smanjilo konkurentnost. Zapravo, i gospodarstvo i Vlada mogu profitirati od poreznih sustava koje je lako administrirati i koji potiču pridržavanje odredaba. Alternativa je organiziranje sustava revizija Porezne uprave u smislu tehnika procjene rizika, metoda revizija, vještina i edukacije zaposlenika, kao i fokusiranja na velike porezne obveznike. Tad možda i postoji prostor za uvođenje modernog poreza na imovinu i daljih racionalizacija parafiskalnih nameta, koje je Vlada najavila i na kojima već radi.

Rekli ste da Hrvatskoj sad ne trebaju novi porezi, ali jednom kad se ispune tehnički uvjeti trebalo bi uvesti porez na imovinu. Kakav bi utjecaj takav porez imao u Hrvatskoj? Što mislite o argumentima dijela sadašnje Vlade da taj porez ne treba uvoditi dok se ekonomija ne oporavi?

O: Hrvatska ima jednu od najviših stopa PDVa u Europi, koja je u mnogim zemljama rasla kao dio globalnog pokreta da se potrošnja oporezuje jače, a prihodi manje. Međutim, fiskalni prostor za dalje podizanje stopa PDVa je sužen. Međunarodno iskustvo također upozorava na podizanje poreza na plaće što bi gušilo zapošljavanje i rast zasnovan na povećanju rada. Uvođenje modernog poreza na imovinu koji je zasnovan na vrijednosti, kao i dalja racionalizacija parafiskalnih nameta, doprinijela bi stvaranju prihoda, no, prihodovni potencijal će u tom srednjem razdoblju vjerojatno biti vrlo nizak. U zemljama OECDa porez na imovinu znači 2 posto BDPa; u zemljama u razvoju u prosjeku je 0,3-0,7 posto, a Hrvatska trenutačno prikuplja oko 0,3 posto BDPa preko poreza na promet nekretnina, poreza na drugu nekretninu i komunalnih doprinosa. Osnova za porez na imovinu u Hrvatskoj duboko je nagrizena kombinacijom pravnih izuzetaka, podcjenjivanja, smanjene naplate i nemogućnosti da se obradi sva imovina. Iskorištavanje potencijala prihoda od poreza na imovinu značilo bi jaču lokalnu vlast i složene reforme od tri kritična koraka: identifikacije imovine koja se oporezuje; procjene vrijednosti te imovine i porezne osnove; i određivanja primjerene porezne stope. Tehnički preduvjeti su ažurirana gruntovnica i katastar.

Puno se raspravlja i o tome može li sadašnja Vlada izvući ekonomiju iz krize. Kad pogledate protekle dvije godine, je li Hrvatska mogla danas imati pozitivni rast BDP-a da su reforme provedene u prvoj godini mandata ili je točna Vladina tvrdnja da je podbacio privatni sektor i izazvao produbljenje krize?

O: Hrvatska zaista prolazi kroz vrlo teško razdoblje, koje utječe na sve segmente društva. Vlada je suočena s  izazovnim zadatkom zauzdavanja rasta javnog duga i smanjivanja javne potrošnje, dok istovremeno nastoji zaštiti ranjive. To nikad nije lako, posebno kao rezultat reformi, kad se prednosti ne vide i ne osjećaju preko noći, već im treba nekoliko godina da dosegnu puni učinak. Istovremeno je korporativni sektor pod udarom dugo odgađanog restrukturiranja tako da su odgođeni investicijski planovi. Održivost i provođenje reformi kako bi se ponovo uspostavila makro stabilnost, ali jednako važno da se stvori pozitivna investicijska klima kako za strane, tako i za domaće investitore i da hrvatski građani osjete prednosti reformi što je prije moguće, to su prioriteti.

Nedavno je u jednom zanimljivom članku Ministar ekonomije Srbije spomenuo da je očekivanje stranih investitora kao spasitelje u Srbiji poprimilo mitske dimenzije. Tvrdi da je čekanje stranih investicija danas samo izgovor vladajućih koji ne žele ništa mijenjati. Na kraju je zaključio da bi se država trebala usredotočiti na pomoć lokalnim ekonomijama i stvaranju dobre poslovne klime. Slažete li se s time kad se radi o Hrvatskoj?

O: Privatne će investicije doći ako ste stvorili klimu koja potiče takve mogućnosti investiranja i garantira da će i nakon razdoblja investicije tvrtka moći stvarati profit. Kombinacija djelovanja koja se odnosi na investicijsku klimu, usluge koje omogućavaju investiranje, privatizacija zaključanih sredstva u vlasništvu države u neprofitnim tvrtkama, kao i obnovljena makro stabilnost kako bi se smanjila premija rizika ulaganja u zemlju, je ono što vlada predlaže za sljedećih nekoliko godina. Slažemo se s time. Mnogo toga što je poduzeto 2013. slijedi taj put i već su vidljivi neki rani pozitivni rezultati.

Koliko je Hrvatska izgubila zbog izlaska iz CEFTA? U prva dva mjeseca podrška EU je pala za 11 posto.

O: Nakon priključenja Hrvatske EU, novi trgovinski režim između zemalja CEFTA i Hrvatske uveo je asimetričan režim liberalizacije trgovine. To znači da su zemlje u regiji zadržale bescarinske izvozne preference za hrvatsko tržište što reguliraju EU ugovori o stabilizaciji i udruživanju. Međutim, hrvatski je izvoz opterećen tarifama koje se primjenjuju za EU proizvode. Trenutačni hrvatski izvoz u zemlje CEFTA je 20 posto ukupnog hrvatskog izvoza. 2012. Hrvatska je izvozila proizvode u vrijednosti EUR 1,7 milijardi, dvostruko više nego što je uvezeno iz CEFTA u Hrvatsku. Hrvatska narodna banka za 2013. procjenjuje gubitak od 0,2-0,3 posto BDPa zbog izlaska iz CEFTA.

Naravno, ovim trgovinskim režimom hrvatske su tvrtke izgubile kompetitivnu prednost - najviše se to odnosi na duhanske i poljoprivredne proizvode. Europska je komisije započela raspravu s članicama CEFTA o Članu 7 CEFTA Ugovora o stabilizaciji i udruživanju koji implicira ublažavanje propisanih uvjeta i smanjivanje visokih stopa. Međutim, Hrvatskoj će trebati neko vrijeme da obnovi gospodarske tijekove na koje je utjecao izlazak iz CEFTA, ako to uopće uspije. Velike lokalne tvrtke koje su bila na tržištu CEFTA, posebno u proizvodnji hrane, dio svoje proizvodnje preselile su u susjedne zemlje da oslabe tarifne barijere. Od EUR 1,4 milijardi svih hrvatskih investicija u regiju od 1993., gotovo petina je zaključena 2012., prije priključivanja Hrvatske EU, većinom u Srbiju i BiH. A Srbija je 2012. primila više od četvrtine svih investicija hrvatskih tvrtki.

Mislite li da bi Procedura prekomjernog deficita mogla biti druga prilika za Hrvatsku? Koje su trenutačno najhitnije i najpotrebnije strukturalne reforme u Hrvatskoj?

O: Procedura prekomjernog deficita je apsolutno dobar disciplinski instrument za obnavljanje makro stabilnosti i smanjivanje makro neravnoteža. Na neki način, Procedura prekomjernog deficita je određeno sidro stabilnosti. Ako ne riješi makroekonomsku slabost putem održivih fiskalnih prilagodbi i institucionalnih reformi, Hrvatska neće u potpunosti profitirati od članstva u EU, a potraga za budućim prosperitetom može se pokazati neuspješnom. Bez prilagodbi, visoki deficit i javni dug bi ukazivali na nesposobnost budućeg uključivanja u Eurozonu. Isto tako, ako se ne stvori fiskalni prostor od oko 0,5 posto BDPa godišnje za apsorpciju EU fondova, Hrvatska će izgubiti priliku za financiranje produktivnih investicija u inovacije, obrazovanje i infrastrukturu preko fondova i za podršku procesa konvergencije. Ako ih promatramo sve zajedno, ti su rizici veliki. Pokušaji fiskalne konsolidacije na osnovu troškova je stoga prioritet. Reforme socijalnog sektora, kao i javne administracije, također su prioriteti.

Slično tome, bez ubrzavanja strukturalnih reformi u proizvodnom sektoru, posebno u području tržišta rada, investicijske klime i učinkovitosti javnog sektora, kompetitivnost će se i dalje gušiti, kao i izgledi za oporavak rasta i zapošljavanja. Hrvatska tržišta rada su među najstrožim u EU i to je djelomično i razlog iza visoke i kronične nezaposlenosti. Paradoks je što zemlju koja je toliko mnogo postigla i ušla u EU, indikatori Doing Business-a Hrvatsku opisuju slično kao Albaniju, Moldaviju i Srbiju. Štoviše, trošak vlade je posebno pretjeran, mjeren vremenom odaziva te općim poreznim i ostalim naknadama - što također povećava trošak privatnom sektoru i gospodarstvenom natjecanju.

Ako 2014. bude godina reformi, kad mislite da ćemo uživati rezultate tih reformi?

O: Dva vladina prioriteta su popraviti fiskalnu održivost i konkurentnost. To zahtijeva određivanje prioriteta i smanjivanje potrošnje uz jačanje prikupljanja prihoda. Također je potrebno omogućiti investiranje smanjujući birokraciju te ekonomsku dominaciju države i poduzeća u državnom vlasništvu. To su sve srednjoročni postupci i rezultati reformi ne dolaze preko noći. Pomoći će uspostaviti robusniji i održiviji rast samo tijekom srednjeročnog razdoblja. Međutim, neka smanjivanja recesijskih pritisaka osjetit će se već u 2014.

* Što mislite o paketu zakona o radu kojeg priprema Vlada?

O: Svjetska je banka 2011. provjerila hrvatske zakone o radu i identificirala pravne zapreke za postizanje dinamičnog i fleksibilnog tržišta rada. Teorija, kao i opsežna analitika, pokazali su da dok stroži zakoni o zaštiti zapošljavanja vode do više razine zaštite zapošljavanja, to se događa po cijenu povećanih troškova rada koji dovode do niže razine zapošljavanja. To stvara dvostruko tržište rada: primarnog, gdje radnici uživaju u sigurnosti zaposlenja i pogodnostima zakona, ali i sekundarnog tržišta rada (neformalnog, samozapošljavanja i neprijavljenog rada) gdje tih prednosti nema. Pod takvim uvjetima teško je izvana, na primjer, nezaposlenima, pronaći dobar posao u primarnom sektoru. Takvi su radnici oštećeni: oni koji tek ulaze na tržište rada, uključujući mlade i nisko kvalificirane radnike.

Po europskim standardima hrvatski su zakoni o radu vrlo strogi. Nalaze se u skupini s Grčkom, Španjolskom i Portugalom, gdje su stope nezaposlenosti mladih i starijih radnika vrlo visoke. U Hrvatskoj je borba protiv otkaza značajno teža i skuplja nego u mnogim susjednim državama. Također je teža nego kod regionalnih konkurenata poput Bugarske, Češke ili Mađarske. Međutim, do nedavno su hrvatski poslodavci također imali i veće troškove zapošljavanja koje su povećavali nezaposlenosti i dugotrajnost nezaposlenosti. Istovremeno, višestruke socijalne beneficije podigli su takozvani prihvatljivi minimalni dohodak, nakon čega bi korisnici socijalne pomoći mogli prihvatiti, obično, manje plaćene poslove. Početni set reformi socijalnog i radnog sektora iz 2013. olakšao je troškove zapošljavanja i uveo bolje ciljanje nekih socijalnih beneficija. Promjene zakona o radu bave se radnim satima i fleksibilnosti otkaza te su također koraci u pravom smjeru. Nadamo se da će ih podržati socijalni partneri.


Kontakti za medije
U Zagrebu
Vanja Frajtic
Telefon:  +385 1 2357 230
vfrajtic@worldbank.org

Api
Api