Learn how the World Bank Group is helping countries with COVID-19 (coronavirus). Find Out

MIŠLJENJA 21. rujna 2018.

Bilo bi vam još gore da visokoobrazovani ostaju u Hrvatskoj, a nemaju gdje raditi

Intervju s Hans Timmerom, glavnim ekonomistom Svjetske banke za Europu i središnju Aziju za Lider, poslovni tjednik, objavljenog u tiskanom izdanju 21. rujna, 2018.

Obljetnica 25 godina partnerstva između Svjetske banke i Hrvatske sjajno se poklopila s desetom godišnjicom Dan velikih planova, pa će jedan od najvećih poslovnih skupova regije biti sjajna prilika za svojevrsno obilježavanje dviju obljetnica zahvaljujući sudjelovanju glavnog ekonomista zaduženog za Europu i Središnju Aziju Hansa Timmera. Banka u kojoj nizozemski stručnjak radi već 18 godina, u tih je četvrt stoljeća financirala više of 50 projekata vrijednih 3,5 milijarde dolara i izradila ili provela više od 300 aktivnosti tehničke pomoći, izvješća i analiza javnih politika.

Sadašnji program Svjetske banke usredotočen je na prometni sektor, odnosno preustroj cestovnih tvrtki i željeznice te razvoj luke Rijeka, kao i na pružanje podrške unaprjeđenju poslovnog okruženja, uključujući modernizaciju sustava zemljišne administracije i promicanje poduzetništva pojednostavljenjem procesa registracije poduzeća. Najnovije aktivnosti uključuju suradnju s Ministarstvom regionalnog razvoja i EU fondova na uspostavi strateškog planiranja i pripremi Nacionalne razvojne strategije te pomoć nadležnim tijelima kod definiranja mogućnosti za rast u Slavoniji, Baranji i Srijemu. U razgovoru za Lider, Timmer je dao naslutiti o čemu će govoriti na konferenciji, gdje će prvenstveno prisutnima predstaviti procjene i očekivanja Banke za skoru budućnost, ali i pojasnio njene stavove prema sve izazovnijem globalnom okolišu koji upravo prolazi kroz velike promjene. 

Lider: Kakva su očekivanja od bliske budućnosti u Europi i što možemo očekivati tijekom ove i sljedeće godine?

Image
Hans Timmer
Hans Timmer: Što se Europe tiče, očekuje nas usporavanje rasta koji je svoj vrhunac doživio prošle godine. Kada gledate podatke za prvu polovicu ove godine možete vidjeti donekle sporiji rast i to se odrazilo na naše dosadašnje prognoze. Razlog tome je nestajanje neiskorištenih kapaciteta u većini zemalja i vraćanje pokazatelja na pretkrizne razine. Povezano s time je i očekivano zatezanje monetarne politike u Europi koje će početi krajem ove godine i donijeti neke rizike. Ipak, to ne vidimo kao nešto zabrinjavajuće, nego kao odraz makroekonomskih uvjeta. Među faktorima koji su utjecali na ove prognoze su i promjene u tehnologiji, odnosno tehnološki poremećaji na tržištu, kojima je period nakon krize izrazito pogodovao. Struktura proizvodnje i tržišta rada su tim tehnologijama osjetno izmijenjeni, što vodi u socijalne nemire, stoga ovu temu pažljivu pratimo, kao i drugi bitan čimbenik, zaustavljanje globalizacije i integracije.

Lider: Ovo usporavanje, posebice u eurozoni, ne vidite kao prijetnju?

HT: Rast kojem smo svjedočili tijekom prošle godine bio je iznad potencijala i to je neodrživo,  zato ovo usporavanje nije zabrinjavajuće, naprotiv može se smatrati zdravim. Očekivali smo da se rast spusti na dva ili čak ispod dva posto u eurozoni, što je realno, premda možda može biti i neznatno više od toga. Ne mislimo da postoji prijetnja padanja znatno ispod ovog postotka, djelomično zbog strukture oporavka. Kada imate financijsku krizu, oporavak je uvijek dug, spor i ne vidite povratak stopa investiranja kakav bi vidjeli u normalnim ciklusima zato što je pristup kreditiranju smanjen. U zaključku, ovo je zdravo usporavanje.

Lider: Kako Svjetska banka gleda na rekordne razine zaduženosti u svijetu? Je li to prijetnja globalnoj ekonomiji?

HT: To je izvor zabrinutosti, ali i neizvjesnosti jer smo na neki način u neistraženoj zemlji. Imamo kvantitativno popuštanje u SAD-u, Europi i Japanu, ali dosad nismo imali iskustva u prekidanju tog procesa. Problem dugova je uglavnom koncentriran u privatnom sektoru, nešto manje u javnom, a dobar primjer je Turska gdje postoji dosta neizvjesnosti u pogledu nastavka kapitalnih tokova koji bi održali dug u privatnom sektoru i tu vidimo da posljedice mogu biti teške. To može biti indikator i za druge zemlje, pa zato usporavanje u mnogim dijelovima svijeta smatramo dobrodošlim. Previše monetarnog stimulansa može biti opasno jer vodi u rast cijena u nekretninskom sektoru, a ako se to nastavi događati, pad može biti vrlo težak.

Lider: Može li se ovo protumačiti kao ponavljanje praksi koje su dovele do prošle krize?

HT: Ne mislim da se povijest ponavlja zato što je sadašnja situacija drugačija od uspona prije izbijanja financijske krize. Veliki monetarni stimulans koji je uslijedio poslije krize imao je smisla i bez njega bi kriza bila puno gora. Postoji i dosta studija koje proučavaju sličnosti i razlike između Velike recesije i Velike depresije iz 20-ih godina prošlog stoljeća koje pokazuju da je pad nakon prošle krize, u financijskom, ali i realnom sektoru, bio jednako oštar kao i u Velikoj depresiji, no razlika je u trajanju. Velika depresija trajala je godinama, dok je ubrzo nakon Velike recesije, unutar godine dana, bio zabilježen oporavak i to zbog pravovremene reakcije. Riječ je o potezu bez presedana za koji nema prijašnjih iskustava, no i sada postoje opasnosti. Pomalo je čudna situacija da deset godina nakon krize imamo niske kamatne stope i velike bilance središnjih banaka, zato je dobro da se to što prije riješi. Istovremeno, središnje banke moraju biti oprezne kako ne bi oštetile oporavaka, stoga je traženje ravnoteže vrlo delikatan proces.  

Lider: Kako će se američki protekcionizam odraziti na globalnu ekonomiju?

HT: Proširit ću malo pitanje na opasnosti obrtanja globalizacije i integracije, zato što bojazni ne dolaze samo od američke trgovinske politike, već i zbog imigracije, prevelikih upliva stranog kapitala u nekim zemljama i Brexita. Više nas od kratkoročnih poremećaja brinu eventualni dugoročni negativni efekti na rast i produktivnost. Upravo smo objavili izvješće Critical Connections koje se bavi upravo ovim problemom zaustavljanja procesa integracije koja nije donosila kratkoročnu korist samo nekima, nego održavala rast na duge staze zahvaljujući transferu znanja. Izvješće naglašava da je povezanost dobra, posebice s onim zemljama koje su i same dobro povezane sa svijetom, kao i da su koristi od takve integriranosti veće za one na dnu dohodovne ljestvice, nego za one u sredini. Druga stvar koju izvješće pokazuje su pozitivni ishodi različitih dimenzija povezanosti. Primjerice, koristi od otvorene trgovine su veće ako ih prate razvijena imigracija, prisutnost stranaca u menadžmentu kompanija i otvorenost kapitalnih tokova. Velika opasnost zatvaranja granica ili nametanja carina jest da bi te koristi mogle biti poništene.

Lider: Ali EU i SAD u posljednje vrijeme teško prihvaćaju te transfere znanja u neke zemlje, posebice Kinu, i pokušavaju ih zaustaviti.

HT: Mislim da je to kratkovidno. Kina je najbolji primjer, od mnogih, da je otvaranje granica započeto 90-ih godina prošlog stoljeća, stvorilo velik rast u zemljama u razvoju. Prosječni rast početkom 90-ih bio je tri posto godišnje, sada je oko sedam posto, što znači da je puno napravljeno za povećanje prosperiteta tih zemalja, ali i otvaranje prilika za bogate zemlje. Svijet bi puno drugačije izgledao da tog otvaranja nije bilo, tako da je ovo ponašanje kratkovidno, a događa se zato što razvoj uvijek stvara tenzije i izazove, pa je anksioznost s te strane razumljiva. Problem je što ljudi nikad trenutačnu situaciju ne uspoređuju s onime što se nije dogodilo, nego s onime što je bilo prije 20 ili 30 godina uvjereni da je tada bilo bolje i da se to moglo unedogled održati. Čak i bez globalizacije takva situacija se ne bi održala zbog novih tehnologija i drugih čimbenika, zato je bolje prihvatiti situaciju, vidjeti gdje su komparativne prednosti i pokušati izbjeći da određene skupine ljudi ostanu po strani.

Lider: Svjedočimo li velikoj promjeni ravnoteže moći na svijetu i pomaku prema Dalekom istoku?

HT: Može se na to tako gledati, pogotovo jer to nije prvi put u povijesti. Primjerice, od Industrijske revolucije do Drugog svjetskog rata ekonomska moć je uglavnom ležala u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je tada bilo najveći zagovornik slobodne trgovine. Nakon rata moć je prešla SAD-u, što je bila velika promjena za Europu i UK. U tom trenutku je SAD preuzeo ulogu najvećeg zagovornika slobodne trgovine i počeo proizvoditi veliku količinu globalnih dobara. Sada se ti procesi pomiču prema Aziji gdje Kina kao druga najveća ekonomska sila svijeta preuzima ulogu proizvodnje svjetskih dobara i najvećeg zagovornika slobodne trgovine. Postoji i drugi način gledanja, koji u Svjetskoj banci preferiramo, da se krećemo prema multipolarnom svijetu u kojem više ne postoji jedan dominantni centar, ne samo zato što postoje i drugi ekonomski centri, nego i zato što je ekonomija počela brisati granice. Za mnoge kompanije više ne možete utvrditi kojoj zemlji pripadaju zato što su i radnici i vlasnici rasprostranjeni po svijetu. U svakom slučaju, ne mogu se ne složiti s vašom tezom o premještanju moći.

Lider: Je li globalizacija uništila državu blagostanja kakvu smo poznavali?

HT: Svakako postoje izazovi postojećem konceptu države blagostanja. I na tu temu ćemo uskoro objaviti izvješće Rethinking the Social Contract u kojem stoji da takva država više nije dostupna za svakog, što je možda djelomično vezano s globalizacijom, odnosno promjenom komparativnih prednosti i natjecanjem zemalja s niskim nadnicama, ali da su važniji faktor tehnološke promjene. Vidljiva je dramatična promjena načina na koji je ekonomija organizirana. U proteklih 200 godina imali smo napredak kroz ekonomije opsega, standardizaciju i koncentraciju u velikim gradovima, međutim, nove tehnologije to mijenjaju i sada imate male kompanije integrirane u globalne vrijednosne lance, fragmentiranu proizvodnju, pojedinačno prilagođene proizvode i smanjenu atraktivnost urbanizacije. Država blagostanja je u velikoj mjeri bila organizirana oko tog starog sustava proizvodnje u kojem nije samo država osiguravala egzistenciju radnika, već i same kompanije koje su jamčile radna mjesta i mirovine. Prije ste obično iz neformalnog rada prelazili u formalan rad na dugoročni ugovor, a to se sada preokrenulo. Stara država blagostanja stoga više odgovara starijim generacijama, ne i mlađim ljudima koji nemaju više tu sigurnost. To ne znači da se državu blagostanja treba odbaciti, posebice imajući u vidu ankete koje pokazuju da ljudi žele državu blagostanja i smanjenje nejednakosti. Potrebno je protegnuti sigurnost na nove oblike rada koji su gotovo neformalni, ali i formalni sektor učiniti fleksibilnijim.

Lider: Gdje vidite male, otvorene ekonomije poput hrvatske u svemu ovome? Mogu li izvući koristi u ovakvom globalnom okolišu i trgovinskim tenzijama?

HT: Nekada mogu. Vidjeli ste kod sankcija Rusiji na poljoprivredne proizvode da su neke druge zemlje uskočile, što se može dogoditi i u slučaju američkih carina. Kratkoročno, moguće je da se drugi okoriste, ali kad je o Hrvatskoj riječ nisam siguran koliko je to moguće jer je članica Europske unije i na isti način pogođena ograničenjima. Dugoročno o tome ne treba razmišljati na način tko je dobio, a tko izgubio, kao da je riječ o jednom kolaču. Tako svi gube na kraju. Male, otvorene ekonomije mogu ostvariti kratkoročne dobitke, ali dugoročno isto gube zato što trguju sa zemljama koje više nisu toliko integrirane, što nas vraća na izvješće koje sam spomenuo. Radili smo analizu za Brexit sa scenarijima gubitnika i dobitnika, no konačni zaključak je da na dugi rok svi gube ako je Ujedinjeno Kraljevstvo manje integrirano, nego što je bilo. U Hrvatskoj i drugim europskim zemljama uočili smo u proteklih nekoliko godina da su vrlo uspješno promijenile model rasta, pomicanjem od javnog i domaćeg sektora, prema izvozu. To stoji za mnoge države središnje Europe koje su donedavno imale velik upliv kapitala i doznaka, ali su se odmaknule prema izvozu i natjecanju na međunarodnom tržištu.

Lider: Kažete da nema gubitnika i dobitnika, ali mnoge zemlje središnje i jugoistočne Europe imaju, primjerice, problema s odlaskom radne snage koji je vrlo teško riješiti.

HT: Istina, to je sada problem. Uvijek postoje negativni efekti integracije kakve vidimo u mnogim zemljama, ali nije točno da se to ne može preokrenuti. Postoje primjeri, poput Indije u kojoj zbog promjena u domaćoj ekonomiji odjednom svjedočimo povratku migranata zato što sada ima više prilika. Načelno, uvijek smatramo da postoje prednosti u otvaranju prilika za rad u inozemstvu jer kada ljudi dolaze natrag, čak i privremeno, donose novce i znanje izvana. Osim toga, takva situacija potiče potrebu za investiranjem u znanje kakvo se traži vani, od čega dio ostaje kod kuće budući da ne odu svi raditi van. Konačni ishod bi trebao biti da se nauči što se može vani, to znanje i proizvodnju vrati kući te privuče investicije iz dijaspore i time postane ekonomski privlačan, što se  ne događa preko noći. Imate primjere dijaspore koja u Armeniji, Gruziji i Bugarskoj pokreće IT sektor u tim zemljama. Ponavljam, morate i razmišljati što bi bilo da nije došlo do ovog razvoja – imali biste velik broj visokoobrazovanih ljudi koji nemaju gdje raditi i ne mogu otići, što je gore od ove situacije.

Lider: Kako će nove tehnologije utjecati na izgled bliske budućnosti?

HT: Ne vjerujemo da će nestati radna mjesta, kao što se u povijesti mnogo puta mislilo kada bi nastupio tehnološki iskorak. Mislimo da će nove tehnologije stvoriti novu potražnju i drugačija radna mjesta, potrebu za drugačijim vještinama, kao i da će efekt na produktivnost biti manje važan od utjecaja na način kako radimo, proizvodimo i trgujemo. Razni tipovi odnosa bit će izmijenjeni, što znači da ćemo morati mijenjati i stare politike izgrađene oko tih odnosa. To je postupan proces, pa mnogi donosioci odluka misle da imaju puno vremena, što nije točno zato što mlađe generacije već žive taj novi sustav odnosa i proizvodnje.

Lider: Gdje je Europa u primjeni novih tehnologija, stječe se dojam da kaska za SAD-om i Dalekim istokom?

HT: Prije dvije godine smo napisali izvješće o digitalnim dividendama i zaključci su da se Europa razlikuje od ostatka svijeta zbog većeg utjecaja vlada na regulaciju tržišta i ljudi nesklonih riziku, što se očituje, primjerice, u nevoljkosti korištenja kartica na internetu. Posljedica toga  je bolja pristupačnost interneta u Europi u usporedbi s ostatkom svijeta, koji je bolje raspoređen i jeftiniji, no i zaostajanje u e-trgovini i  broju velikih tehnoloških kompanija koje su uglavnom američke i kineske. Situacija je dvojaka, u nekim stvarima Europa prednjači, u nekima jako kasni, ali u posljednje vrijeme pokušava uhvatiti korak i zato sam optimističan.

Api
Api