U najsiromašnijim regijama EU-a BDP po stanovniku sedam puta je niži nego u najbogatijim područjima, ističe se u novom istraživanju Svjetske banke.
U izvješću "Rethinking Lagging Regions’' ( “Novi osvrt na regije koje zaostaju”), u kojem se razmatraju konvergencija i neujednačenost na prostoru EU-a, naglašava se opasnost “zamki slabog rasta”. Nejednakosti koje su i nadalje prisutne na regionalnoj razini umanjuju prilike za stanovnike, doprinose rastu siromaštva i dovode do masovnog iseljavanja, napose mladih. Primjerice, neke regije na jugu Europe zabilježile su nultu stopu rasta BDP-a po stanovniku u usporedbi s prosjekom EU-a od 2,1 posto godišnje u razdoblju od 2005. do 2015.
“Sve regije EU-a – čak i one koje su najsiromašnije ili slabo rastu – imaju znatan potencijal za gospodarski razvitak”, izjavio je Arup Banerji, regionalni direktor Svjetske banke za EU zemlje. “No, ima prostora za poboljšanja. Gospodarskim ostvarenjima pojedinih država članica posvećuje se tolika pozornost da je lako zaboraviti što se unutar EU-a događa na regionalnoj razini. Kada pogledamo ispod površine, mnogi su načini za otklanjanje nejednakosti u bogatstvu, prilikama i produktivnosti, koje sputavaju socijalnu mobilnost i djeluju kao utezi domaćem rastu.”
U izvješću se razmatraju dvije skupine regija koje zaostaju. Riječ je o takozvanim regijama sa “slabim rastom” i onima s “niskim dohotkom”, koje se nalaze u dijelovima južne odnosno srednje Europe. U regijama sa slabim rastom bilježi se stagnacija produktivnosti i otvara se malo novih radnih mjesta, dok su regije s niskim dohotkom suočene sa sve većim izazovima u preobrazbi svoga gospodarstva.
Obje skupine neuspješnih regija muče se kada su posrijedi dva ključna pokazatelja, a to su visoka stopa nezaposlenosti u odnosu na regije koje ne zaostaju te vrlo niska razina zastupljenosti žena u radnoj snazi. Naime, prosječna stopa sudjelovanja žena na prostoru EU-a 2015. je dosegla 66,8 posto. U regijama koje zaostaju, ta stopa bila je 10 posto, a u najgorim slučajevima čak i do 20 posto niža.
U izvješću “Rethinking Lagging Regions” naglašava se važna uloga koju kohezijska politika EU-a igra u otklanjanju regionalnih nejednakosti. EU preko kohezijskih fondova danas ulaže 50 milijardi € godišnje u svrhu potpore razvitku europskih regija. U izvješću se preporučuje uravnoteživanje prioriteta kohezijske politike radi boljeg iskorištavanja potencijala regija koje zaostaju stavljanjem naglaska na pet ključnih područja: 1) otklanjanje makrofiskalnih slabosti; 2) poboljšanje poslovnog okružja za tvrtke; 3) iskorištavanje produktivnosti gradova; 4) razvoj vještina unutar zajednica; i 5) jačanje kvalitete institucija.
“Kako bi se kohezijskom politikom postigao što veći učinak unutar tog novog okvira politike, bit će potrebna ulaganja u razvoj vještina i poboljšanje poslovnog okružja, što je i dalje presudno za povećanje produktivnosti. To podrazumijeva prilagodbu tehnološkim promjenama 21. stoljeća jer je tradicionalnih manualnih poslova sve manje”, napominje autor izvješća Thomas Farole, glavni ekonomist u Svjetskoj banci. “Jačanje regionalnih i nacionalnih institucija također će biti ključno za veću djelotvornost kohezijske politike, što će se ostvariti usmjeravanjem njezinih ciljeva, prioriteta i ostvarenja u idućem programskom ciklusu.”
Za tvorce politika na svim razinama bit će presudno da iznova razmotre kako se za kohezijsku politiku mogu djelotvorno odrediti prioriteti, ciljevi i ostvarenja u idućem programskom ciklusu koji počinje 2021. godine, a sve kako bi se postigao što veći učinak na regije koje zaostaju.
Svjetska banka pruža potporu inicijativama za regije koje zaostaju u više država članica, među kojima je i Hrvatska, gdje će s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a surađivati u sklopu Projekta Slavonija, Baranja i Srijem.
