Hrvatske državne tvrtke čeka nesigurna budućnost nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju s obzirom na stroge propise EU o državnim subvencijama i snažnom poticanju restrukturiranja državnih tvrtki. No od samih direktiva EU još su važnije promjene u gospodarskome okruženju pa će se hrvatske državne tvrtke suočiti s iznimno jakom konkurencijom, bez monopolističkih prednosti, te će morati uspješno poslovati prema načelu profitabilnosti. Da bi bile konkurentne, uprave državnih tvrtki morat će provesti radikalnu transformaciju, prije svega dramatično unapređenje korporativnog upravljanja. Od ključne je važnosti imenovanje neovisnih i kvalificiranih uprava i menadžera u državnim tvrtkama, neovisni o državnim intervencijama, uz jasnu odvojenost vlasničke i regulatorne uloge države. Kao što su napomenuli i sindikati, potrebno je depolitizirati i izabrati upravne i nadzorne odbore prema kvalifikacijama, a ne političkoj podobnosti ili koalicijskih-stranačkih kadrovskih potreba.
Međunarodna su iskustva pokazala da reforme državnih tvrtki – putem liberalizacije tržišta, promjena vlasništva, bolje usklađenost strukture sustava plaća i bonusa s rezultatima rada i, što je možda najvažnije, dramatičnim unapređenjem korporativne upravljačke kulture – mogu značajno unaprijediti produktivnost i pridonijeti gospodarskome rastu. Koreja je 1984. godine provela velike reforme državnih tvrtki davanjem veće upravljačke autonomije, poboljšavanjem sustava ocjene postignutih rezultata te strukture poticaja. Nakon provedbe reformi zabilježene su značajne promjene u ponašanju menadžmenta, usvojeni su dugoročni korporativni planovi i dobit iz poslovanja porasla je za 50% 1984. godine te 20% 1985. godine, uz paralelno poboljšanje kvalitete proizvedenih roba i pruženih usluga. U Europi, Švedska je primjer zemlje koja je sustavno riješila pitanje vlasništva i upravljanja državnim tvrtkama. Izoliranje od političkog utjecaja, jasan cilj i transparentnost bili su tri glavna stupa reformskog programa državnih tvrtki od 1998. do 2001. godine. Tijekom trogodišnje reforme proveden je niz restrukturiranja, deinvestiranja i akvizicija od strane portfeljnih tvrtki (uključujući i transformaciju švedskih željeznica (SJ) u jednog od najprofitabilnijih željezničkih operatera u Europi te prodaju Celsiusa, jedne od najvećih grupa u sektoru obrane u Europi, koja je potom uslijedila). Tijekom tog reformskog procesa više od 20% portfelja prodano je stranim ulagačima. Kao rezultat toga vrijednost državnih tvrtki koje kotiraju na burzi porasla je za više od 28% od 1999. do 2001. godine. Inovativan pristup Švedske rezultirao je značajnim povratom i koristima te se sada replicira u mnogim drugim zemljama. Sjajan rast poljskog gospodarstva započeo je s jednim ciljem, a to je povećanje konkurentnosti zemlje, koje je djelomično postignuto privatizacijom i restrukturiranjem državnih tvrtki. Taj je proces i dalje u tijeku i Poljska vlada nastavlja s privatizacijom državnih tvrtki i naporima s ciljem povećavanja njihove profitabilnosti i produktivnosti. Poljska se nalazi u povoljnijem položaju u procesu restrukturiranja sektora državnih tvrtki zahvaljujući sveobuhvatnim strukturnim reformama koje je provela tijekom posljednja dva desetljeća radi jačanja poljskog gospodarstva putem konkurentnog privatnog sektora.
U Hrvatskoj veličina javnoga sektora i tome shodan utjecaj državnih tvrtki istiskuju privatni sektor. Ograničena proračunska sredstva troše se na državne tvrtke koje slabo posluju i kojima se neadekvatno upravlja. Smanjivanje broja nekih manje važnih državnih tvrtki te smanjivanje subvencija državnim tvrtkama mogli bi osloboditi proračunska sredstva za potrebna ulaganja u područja putem kojih se promiče konkurentnost, zapošljavanje, učinkovitost i rast izvoza. Vladina potpora istraživanju i razvoju te inovacijama, primjerice, iznosi samo 0,75% BDP-a dok je prosjek EU veći od 2%. Privatni sektor, posebice inovativne male i srednje tvrtke, ključni su pokretač rasta i otvaranja radnih mjesta. Hrvatske vlasti u potpunosti su svjesne ovih činjenica te započinju s pokretanjem reformi. Ali postoji prostor za povećanje obuhvata i širine tih reformi, poput Poljske; za veći naglasak na korporativno upravljanje, poput Koreje; za širu ulogu privatnoga sektora u predvođenju samih reformi, kao što je to bio slučaj u Švedskoj. U svim tim zemljama glavni je cilj reformi državnih tvrtki bio omogućavanje bržeg restrukturiranja radi razvoja konkurentnih tvrtki koje ostvaruju dobit, neovisno o vlasništvu. Hrvatska može učiti iz međunarodnih iskustava te unaprijediti poslovanje i upravljanje svojim državnim tvrtkama kako bi podržala održivi razvoj gospodarstva.
