ZAGREB, 16. lipnja 2011. — Vrijeme tranzita od Ljubljane do Istanbula moglo bi se prepoloviti – skratiti za zapanjujućih 25 sati – ako se provedu prijeko potrebne reforme u željezničkom sektoru. Tako se tvrdi u novom izvješću Svjetske banke, Željeznička reforma u jugoistočnoj Europi i Turskoj: Na pravom putu?.
"Pokusna vožnja vlaka Bosphorus Europe Express, obavljena 2009. godine, pokazala je da kontejnerski vlak iz Ljubljane u Sloveniji može stići u Istanbul u Turskoj za 35 sati, dok mu u praksi za to često treba više od 60 sati", izjavila je Carolina Monsalve, stručnjakinja za ekonomiku prometa u regiji Europe i središnje Azije u Svjetskoj banci i autorica izvještaja. "To predstavlja dramatičnu razliku u vremenu, s golemim gospodarskim posljedicama. Što je veća učinkovitost željezničkog sektora, to je veći raspon tržišta na kojima se željeznička poduzeća iz cijele regije mogu uspješno natjecati".
Prijeko potrebne reforme ne samo da skraćuju vrijeme tranzita i pomažu državnim željezničkim poduzećima da uživaju u gospodarskim pogodnostima koje proizlaze iz bolje koordinacije, upravljanja i organizacije, nego će i približiti željeznice jugoistoka Europe i Turske standardima koje zahtijeva Europska unija te će omogućiti zdravo tržišno natjecanje u željezničkom sektoru, poboljšavajući na taj način usluge željezničkog teretnog i putničkog prometa.
Novo izvješće, Željeznička reforma u jugoistočnoj Europi i Turskoj: Na pravom putu?, ponovno analizira željeznice te regije, pet godina nakon studije Željeznička reforma na Zapadnom Balkanu iz 2005. godine, koja je poslužila kao mjerilo. Cilj je izvješća procijeniti napredak koji su državne željeznice postigle na području institucionalnih reformi, operativnog i financijskog učinka i integracije. Izvještaj proučava stanje željeznica u deset zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori, Bivšoj Jugoslavenskoj Republici (BJR) Makedoniji i Srbiji, kao i u Bugarskoj, Rumunjskoj i Turskoj.
Željeznice jugoistočne Europe i Turske iskusile su značajan pad prometa 2009. godine. Bila je to posljedica međunarodne financijske krize koja je započela u zadnjem tromjesečju 2008. i pogoršanja stanja gospodarstva u regiji i drugdje. Smanjeni promet u većini se slučaja negativno odrazio na financijsku uspješnost željeznica u državnom vlasništvu. Tada je na naplatu došao neuspjeh u provođenju suštinskih reformi kojima bi se poboljšao operativni i financijski učinak sektora u vrijeme dok je gospodarstvo još bilo snažno.
Izvješće naglašava da postoje tri glavna razloga za prioritizaciju promjena u željezničkom sektoru. Prvo, treba osigurati pridržavanje uvjeta koje postavljaju relevantne direktive Europske unije. Drugo, navedene zemlje moći će uživati u predviđanim pogodnostima usvajanja ovog institucionalnog okvira. I konačno, kad dođe konkurencija, povećat će se sposobnost postojećih državnih željeznica da se natječu s novim sudionicima na tržištu a da pritom ne traže veću potporu od države.
Uz iznimku Bugarske i Rumunjske, koje su već članice Europske unije i predvode reforme u tom sektoru, sve zemlje na koje se izvještaj odnosi teže članstvu u Europskoj uniji. Za zemlje kandidate – kao što su Hrvatska, Turska ili BJR Makedonija – udovoljavanje direktivama EU naročito je hitno. Zemlje koje su potencijalni kandidati – kao Srbija ili Albanija – imaju više vremena. No upravo zato što u većoj mjeri zaostaju, potreba da te zemlje odmah počnu ubrzavati proces reformi postaje sve snažnija.
Osim povećanja izgleda za primanje u EU, postoje mnoge suštinske gospodarske pogodnosti koje bi te zemlje mogle ostvariti zadovoljavanjem institucionalnog okvira kojeg je postavila EU. Glavni ciljevi željezničkih reformi provedenih u Europi tijekom 1990-ih godina bili su poboljšanje tržišnog natjecanja, stvaranje brojnijih i bolje integriranih usluga međunarodnog teretnog prometa, povećanje učinkovitog korištenja infrastrukturnih kapaciteta, olakšavanje stvaranja jedinstvenog europskog željezničkog prostora i povećanje udjela željeznice u usporedbi s ostalim načinima prijevoza. Za zemlje obuhvaćene ovim izvještajem, ti su ciljevi i danas podjednako važni, ako ne i važniji, nego za zemlje članice EU.
Uz sadašnju strukturu korporativnog upravljanja i postojeći operativni učinak, postojećim državnim željezničkim operatorima bit će sve teže natjecati se s novim igračima kada se otvore željeznička tržišta i dođe konkurencija. Sa stanovišta javnih politika, postupno uvođenje reformi čiji je cilj preokretanje financijskih rezultata državnih željeznica u socijalnom je i političkom smislu manje skupo od dramatičnih otpuštanja u vrijeme akutne krize. Pored provođenja potrebnih zakona, državna željeznička poduzeća trebaju promijeniti i kulturu poslovanja: moraju se više poslovno orijentirati. Moraju se usredotočiti na zadovoljavanje potreba klijenata i pružati učinkovite, ekonomski isplative usluge.
Pored pružanja učinkovitih željezničkih usluga putnicima, od velike su važnosti i usluge prijevoza tereta – i to za proizvodnju, trgovinu i distribuciju materijala. U svim načinima transporta, konkurentne transportne usluga ključan su element u gospodarskoj konkurentnosti neke zemlje.
Iako su reforme uglavnom na pravom putu, izvješće naglašava da ih je potrebno ubrzati.
"Glavni cilj ovog izvješća je da služi kao podsjetnik na potrebu da se hitno ubrza proces reformi", rekao je Vasile Olievschi, glavni stručnjak za željeznice u regiji Europe i središnje Azije u Svjetskoj banci. "Zemlje koje teže postati članicama EU moraju shvatiti da će brzo provođenje tih reformi znatno povećati njihove izglede za dobivanje pozitivnog mišljenja EU o propisima na području željezničkog transporta te da će potaknuti njihov rast".
Olievschi je naglasio da "skromna sredstva treba upotrijebiti za financiranje važnih poboljšanja željezničke infrastrukture i za nužne usluge željezničkog putničkog prometa, a ne za podupiranje neučinkovitih državnih željeznica opterećenih prevelikim brojem zaposlenih i zastarjelom praksom rukovođenja. Krajnji cilj reformi jest poboljšanje željezničkih usluga".
