Intervju s Jehanom Arulpragasamom, direktorom Ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Magdalenom Šoljakovom, regionalnom predstavnicom Međunarodne financijske korporacije (IFC) za Lider magazine, objavljen 31. srpnja 2025.
Ispod ‘radara’ javnosti prošla je vijest da je hrvatska vlada nedavno sa Grupacijom Svjetske banke dogovorila novi petogodišnji Okvir suradnje do 2030. godine. Tak dokument identificira nekoliko gorućih problema gospodarstva i društva u cjelini kojima bi se Vlada trebala pozabaviti: od dugogodišnjeg problema produktivnost preko demografskih izazova do boljeg upravljanja prirodnim resursima. Kako Svjetska banka gleda na te probleme razgovarali smo s Jehanom Arulpragasamom, direktorom Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj, te Magdalenom Šoljakovom, regionalnom predstavnicom Međunarodne financijske korporacije (IFC). Ta institutcija u idućih pet godina namjerava u Hrvatsku uložiti milijardu dolara.
Lider: Kako biste ocijenili reforme koje je hrvatska Vlada provela u proteklih osam godina i koji im je bio pozitivan učinak na gospodarstvo?
Jehan Arulpragasam: Hrvatska provodi snažan reformski program posljednjih deset godina, koji je u novije vrijeme ugrađen u Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Te reforme pridonijele su uspješnim gospodarskim ostvarenjima i poboljšanju životnog standarda hrvatskih građana. Primjerice, više krugova porezne reforme dovelo je do poreznog rasterećenja poduzetnika i građana. Snažnijim oporezivanjem nekretnina i dohotka ostvarenog njihovim iznajmljivanjem turistima ostvarena je veća pravednost i jednakost poreznog sustava, dok se daljnjim radom na digitalizaciji nastavlja poboljšavati učinkovitost javne uprave i pravosuđa. Iako su i dalje prisutni značajni zaostaci u usporedbi s najuspješnijim zemljama EU-a, ovim mjerama stvara se povoljnije okružje za domaća poduzeća. Stanoviti pomaci ostvareni su i u području socijalne politike. Primjerice, uvođenje eksperimentalnog programa cjelodnevne škole, koji podupire i Svjetska banka, te izdašnija izdvajanja za sustav socijalne zaštite trebala bi otvoriti put ka društvu s manje nejednakosti. Takve reforme idu u prilog gospodarskim pomacima koje bi mnogi nazvali iznimnima. U samo deset godina hrvatski BDP po stanovniku mjeren prema paritetu kupovne moći povećao se sa 60,7 posto prosjeka EU-a, koliko je iznosio 2015., na čak 76,8 posto, koliko je dosegao 2024. Posljednje tri godine hrvatski BDP rastao je prosječnom stopom od 4,8 posto, pri čemu je postojano nadmašivao prosječnu stopu rasta na prostoru EU-a i u europodručju.
Grupacija Svjetske banke veoma se ponosi time što je nekim od ovih postignuća pridonijela svojim projektima, tehničkom pomoći i savjetodavnim uslugama. Nedavno smo formalizirali i nastavak svog angažmana nakon što je Vlada prihvatila petogodišnji Okvir suradnje Grupacije Svjetske banke s Republikom Hrvatskom (CPF). U našoj novoj strategiji težište nam je na dva opća područja. Kao prvo, radit ćemo na povećanju ulaganja i otvaranju produktivnijih radnih mjesta. To zahtijeva fokus na modernizaciju pružanja javnih usluga, jačanje inovacija u privatnom sektoru i povećanje inovativnih ulaganja te bolje usklađivanje vještina s potrebama tržišta rada. Kao drugo, strategija predviđa zaštitu prirodnih dobara Hrvatske jačanjem otpornosti i održivosti okoliša. Svojim programom podržat ćemo prelazak na zelenije gospodarstvo, pri čemu ćemo voditi brigu o tome da energetski i prometni sektor postane održiviji, troškovno učinkovitiji te pristupačniji za građane i poduzeća. Hrvatskoj ćemo pomoći i u povećanju otpornosti na klimatske rizike tako što ćemo ojačati kapacitete za odgovor na katastrofe.
L: Očekujete li da će se reforme sada ubrzati s obzirom na to da su zadnjih godina održani svi izbori, tj. parlamentarni, predsjednički i lokalni?
JA: Pred hrvatskom Vladom sjajna je prilika da ubrza reformski zamah i nastavi s podrškom održivom rastu na dobrobit cjelokupnog društva. Državna uprava postavila je ambiciozan plan reformi, a za njegovo ostvarenje na raspolaganju su joj vanjski izvori sredstava. To će iziskivati stalno i dosljedno vođenje brige o samoj provedbi. No, moramo biti svjesni toga da u slučaju mnogih reformi koje tek treba uspješno provesti - kao što su to daljnje reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava ili nastavak intervencija u pravosuđu usmjerenih povećanju njegove učinkovitosti - osmišljavanje, planiranje troškova te probna i, naposljetku, konačna provedba na razini cijele zemlje traju godinama. Stoga je iznimno važno da javnost u svakom trenutku bude jasno upoznata sa svim koracima i mjerama koje se poduzimaju kako bi se osigurala široka podrška koja je presudna za njihov uspjeh. Grupacija Svjetske banke i dalje je spremna podržavati Vladu Republike Hrvatske u tim izazovnim nastojanjima.
L: Spori rast produktivnosti već godinama predstavlja kroničan problem hrvatskog gospodarstva, što je istaknuto i u novom Okviru suradnje Grupacije Svjetske banke s Hrvatskom. Kako se, ulaganja privatnog sektora mogu potaknuti ne bi li se povećala produktivnost, poglavito s gledišta hrvatskog gospodarstva i njegove strukture u kojoj velik udio ima turistički sektor?
Magdalena Šoljakova: Premda je Hrvatska u protekla dva desetljeća ostvarila stanovit napredak, produktivnost rada i dalje je među najnižima među usporedivim zemljama EU-a. Primjerice, u Hrvatskoj su 2019. prosječno gledano bila potrebna gotovo tri radnika da bi se proizvela jednaka dodana vrijednost koju je u Njemačkoj ostvario samo jedan radnik. Niska produktivnost hrvatskih poduzeća odraz je dugotrajnog razdoblja smanjenih ulaganja privatnog sektora, osobito u istraživanja i razvoj te inovacije. Naše istraživanje pokazalo je da je za postojanu i razmjerno visoku stopu rasta presudno povećati produktivnost domaćeg gospodarstva, što pak s druge strane iziskuje znatno viši omjer kapitala po radniku. To bi se moglo ostvariti znatnim ulaganjima u postrojenja i opremu, uz stavljanje težišta na inovacije i usvajanje tehnologija. Povećanju produktivnosti na ruku bi išla i bolja integriranost u regionalne i svjetske lance vrijednosti. Zadnje dvije godine svjedočimo sve većem broju pozitivnih pomaka kad je riječ o privatnim ulaganjima, što znači da se raskorak između Hrvatske i drugih zemalja srednje i istočne Europe ipak smanjuje. No godinama smo svjedočili i potisnutim ulaganjima privatnog sektora i kad je riječ o zgradama, uključujući stanogradnju, i kad je riječ o ulaganjima u strojeve i opremu. Rad na daljnjem pojednostavljivanju propisa, smanjivanju birokracije, podizanju učinkovitosti pravosuđa i povećavanju transparentnosti pomogao bi u privlačenju i zadržavanju privatnih ulagača. Isto tako, smanjenje rizičnosti ulaganja uvođenjem inovativnijih financijskih proizvoda i omogućavanjem pristupa alternativnim izvorima kapitala pridonijelo bi povećanju ulaganja privatnog sektora. Istovremeno će biti potrebno dodatno ulagati u vještine radnika, ponajprije u digitalnim i tehničkim područjima.
L: Međunarodna financijska korporacija (IFC) u hrvatska poduzeća do 2030. godine kani uložiti milijardu dolara. Koji su vam sektori najzanimljiviji i kako hrvatska poduzeća mogu doći do tih sredstava?
MŠ: Točno, IFC se obvezao da će u Hrvatsku do 2030. uložiti do milijardu dolara radi potpore razvoju privatnog sektora u područjima koja predstavljaju gospodarske prioritete zemlje. Težište je na sektorima koji se mogu nametnuti kao nositelji održivog rasta, inovacija i otpornosti, kao što su obnovljivi izvori energije, učinkovit prijevoz putnika i robe, digitalna i tehnološka transformacija proizvodnih i uslužnih djelatnosti, održivi turizam, financiranje malog i srednjeg poduzetništva te komunalna infrastruktura. Isto tako, IFC širi krug svojih klijenata selektivnim jačanjem suradnje s poduzećima u državnom vlasništvu i jedinicama lokalne samouprave radi otklanjanja razvojnih ograničenja u području gospodarenja otpadom, energetike i prometa. Hrvatska poduzeća do IFC sredstva mogu doći izravno ili preko domaćih financijskih posrednika, odnosno fondova privatnog i rizičnog kapitala, i to putem cijele palete financijskih instrumenata poput dugoročnih zajmova, obveznica, mezaninskog i vlasničkog kapitala. Širenje programa bit će uvjetovano pojačanom mobilizacijom privatnog kapitala, dok će IFC davati prednost smanjivanju rizičnosti ulaganja privatnog sektora. Fokus će biti na financiranju zasnovanom na podjeli rizika te preuzimanju aktivne uloge u razvoju tržišta kapitala tako što će se postaviti kao tzv. sidrišni ulagač u korporativne obveznice poput zelenih i plavih obveznica te obveznica povezanih s održivim poslovanjem, a povećat će i oskudnu ponudu rizičnog kapitala poput vlasničkog i mezaninskog.
L: Koliko je IFC dosad uložio u Hrvatsku?
MŠ: IFC je od 1991. uložio više od dvije milijarde dolara u okviru projekata usmjerenih razvoju privatnog sektora, pri čemu je mnogo ulagao u područjima poput prometa, trgovine na malo prehrambenim proizvodima, prerade hrane, proizvodnje s dodanom vrijednošću i bankarstva. IFC je odigrao i ključnu ulogu u potpori prvom financiranju izdavanjem zelenih i plavih obveznica te obveznica povezanih s održivim poslovanjem, a osigurao je i vlasnički kapital za održivi rast hrvatskih poduzeća. Među njegove zapaženije investicije ubrajaju se vlasnički kapital koji je u poslijeratnom razdoblju uložio u poduzeća stradala u ratu, kao što su Belišće i Pliva, financiranje prvih vjetroelektrana u zemlji, osiguravanje kapitala za izgradnju novog terminala zagrebačke zračne luke, prvi plavi zajam odobren u zemlji u korist poduzeća Maistra, nastupanje u ulozi tzv. sidrišnog ulagača u obveznice povezane s održivim poslovanjem koje je izdao Zagrebački holding, te podrška koju smo Erste banci i Raiffeisen banci kao našim klijentima pružili prilikom izdavanja njihovih klimatskih obveznica.
L: Napeta situacija na tržištu rada, izazvana odljevom radnika u inozemstvo, kompenzira se uvozom radne snage iz Azije, koja danas čini 10 posto ukupnog broj zaposlenih u Hrvatskoj. Kako bi se Hrvatska trebala nositi s priljevom stranih radnika?
JA: Istina, Hrvatska - koja je ponajprije bila iseljenička zemlja - zadnjih se godina pretvara u zemlju koja sve više ovisi o stranoj radnoj snazi. Rastuća potražnja za stranim radnicima upućuje na to da gospodarstvo raste, uz ubrzane promjene na tržištu rada. No te promjene značajno se odražavaju i na gospodarsko i društveno okruženje. Premda su najnovije reforme urodile unaprjeđenjem okvira za upravljanje migracijama, i nadalje su prisutni značajni izazovi kad je riječ o selekciji, zapošljavanju i integraciji stranih radnika. U nedavno objavljenom izvješću Svjetske banke podcrtava se pet općih područja na koja bi se Hrvatska mogla usredotočiti ne bi li bolje iskoristila gospodarske i društvene prednosti koje donosi dobro upravljano useljavanje. Prije svega, Hrvatska bi upravljanje migracijama mogla dodatno ojačati razvojem sveobuhvatne migracijske strategije popraćene akcijskim i terminskim planovima te potrebnim sredstvima kako bi učinkovito privlačila, osposobljavala i integrirala strane radnike. Kao drugo, potrebno je uspostaviti bolji sustav izdavanja dozvola za rad i nadzora nad agencijama za zapošljavanje ne bi li se useljenicima smanjili troškovi i ojačala njihova pravna zaštita. Hrvatska bi trebala uložiti i u mjere kojima bi se osiguralo da se poslodavci pridržavaju radnopravnih propisa kada su u pitanju strani radnici. Nadalje, unaprjeđenjem informacijskog sustava tržišta rada postupak selekcije mogao bi se bolje uskladiti s potrebama tržišta rada, a moglo bi ga se pospješiti i s gledišta transparentnosti, mogućnosti praćenja i jednostavnosti. Naposljetku, kako bi se osiguralo djelotvornije usklađivanje vještina s potrebama tržišta rada i integracija stranih radnika, hrvatska Vlada bi mogla unaprijediti njihovo informiranje prilikom selekcije te im omogućiti bolji pristup uslugama po dolasku u zemlju.
L: Svjetska banka nedavno je objavila analizu i preporuke za poboljšanje dugoročne primjerenosti i održivosti hrvatskog mirovinskog sustava. U tom dokumentu Svjetska banka predlaže da bi i za muškarce i za žene dob za umirovljenje do 2065. trebala dosegnuti 72 godine, a dob za prijevremenu mirovinu 69 godina. Nije li taj prijedlog možda malo pretjeran?
JA: Na zahtjev Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Svjetska banka analizirala je mirovinski sustav i predložila načine za poboljšanje primjerenosti mirovina bez prekomjernog opterećivanja državnih financija. Hrvatska je nedavno uvela određene promjene ne bi li poboljšala primjerenost mirovina, kao što je prilagodba načina njihova izračuna i usklađivanja (indeksacije). Svjetska banka preporučila je mjere kojima bi se veća primjerenost mirovina, među ostalim, mogla podržati tako što bi se ljudi potaknuli na dulji rad jer bi se time automatski povećale i njihove mirovine. Prosječni radni staž hrvatskih građana trenutačno je među najkraćima na prostoru Europske unije. Osim toga, kako ljudi žive sve dulji i zdraviji život, tako bi imalo smisla i postupno povećavati dob za umirovljenje. Primjerice, ako bi se dob za umirovljenje povećavala za prosječno 1,5 mjeseci godišnje, to bi odgovaralo stopi produljenja očekivanog životnog vijeka, a vrijeme provedeno u mirovini ostalo bi isto. No simulacije povećanja dobi za umirovljenje u odnosu na očekivani životni vijek pokazale su da su ona nedostatna da bi se financijski uravnotežila povećanja mirovina kroz novi izračun i usklađivanje, donesena u srpnju. Takvo što iziskivalo bi podizanje dobi za umirovljenje za dva mjeseca po kalendarskoj godini (tj. za sedam godina do 2065). Alternativno bi rješenje bilo da Vlada razmotri povećanje stope doprinosa koju uplaćuju sadašnji radnici ili kombinaciju obiju mjera. To je jedini način kojim bi se osiguralo da hrvatski građani u starijoj dobi primaju primjerenu mirovinu, a da se ujedno očuva i održivost mirovinskog sustava za buduće naraštaje.
L: Nepriuštivost stanovanja u Hrvatskoj prepoznala je i Svjetska banka. Što mislite u kojoj će mjeri nedavno donesena stambena strategija i porez na nekretnine ublažiti taj problem?
JA: Porez na nekretnine, koji je nedavno zamijenio porez na kuće za odmor, korak je u pravom smjeru jer bi na tržište trebao vratiti neke od stanova koji su trenutačno prazni. Nadamo se da će Vlada s vremenom poduzeti i dodatne korake koji će joj omogućiti uvođenje suvremenog poreza na nekretnine, utemeljenog na njihovoj vrijednosti. Tim koracima povećala bi se učinkovitost i pravednost poreznog sustava, a stvorio bi se i prostor za dodatno smanjenje oporezivanja rada. Ono što će odrediti učinak na priuštivost stanovanja jesu redoslijed i uspješnost provedbe predloženih reformi i mjera kao cjelovitog paketa. To, dakako, nije jedinstven problem, bilo u svijetu ili na razini EU-a, ali prvi ključni korak upravo je ono što je Hrvatska učinila kad je prepoznala ovaj izazov i o njemu povela raspravu te potom krenula u potragu za rješenjima u kojima se snažan naglasak stavlja na ulogu kako javnog tako i privatnog sektora.
