Intervju za Banku: Mamta Murthi, direktorica Svjetske banke za središnju Europu i baltičke zemlje – siječanj 2014.
Mamta Murthi, direktorica Svjetske banke za središnju Europu i baltičke zemlja, govori o gospodarskom rastu i zapošljavanju kao najmoćnijem instrumentu za smanjenje siromaštva i nejednakosti u Hrvatskoj i svijetu. Cilj ravnomjernijeg prosperiteta zahtijeva da se ne brinemo samo o tome raste li BDP, nego i o tome poboljšava li se dobrobit najsiromašnijih
Siromaštvo, socijalna skrb, mirovine i ekonomska demografija područja su specijalizacije Mamte Murthi, direktorice Svjetske banke za središnju Europu i baltičke zemlje. Doktorirala je na Oxfordu, Svjetskoj banci pridružila se 1995., a prije toga je bila istraživač na Londonskoj školi ekonomije. Kao suautorica knjige “Rast, siromaštvo i nejednakost” preporučuje da se javne politike usredotoče na ubrzanje gospodarskog rasta i stvaranje radnih mjesta, poboljšanje pružanja javnih usluga, jačanje socijalne zaštite te smanjenje siromaštva. U razgovoru za Banku pitali smo je kako gleda na ta pitanja otkako je, prije godinu dana, preuzela zemlje EU-11: Bugarsku, Hrvatsku, Češku, Estoniju, Mađarsku, Latviju, Litvu, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku i Sloveniju.
P: Ekstremno siromaštvo ne nalazimo u Europi, kao primjerice u Africi i Indiji, no Svjetska banka ukazuje na porast “novog siromaštva” u središnjoj Europi kao posljedice gubitka radnih mjesta zbog krize. Što pokazuju najnoviji podaci?
O: Doista, u središnjoj Europi nema ekstremnog siromaštva ako se ono definira kao život s manje od 1,25 dolara dnevno po osobi. Ekonomska je kriza povećala broj siromašnih i ranjivih osoba u regiji pa kad mjerimo siromaštvo, gledamo raspoloživi dohodak pojedinaca. Ako je on manji od 60 posto srednjeg dohotka u zemlji, smatra se da je ta osoba izložena riziku siromaštva. U EU-11 se postotak stanovništva koje živi ispod relativne linije siromaštva kreće od 10 posto u Češkoj do 22 posto u Bugarskoj i Rumunjskoj. Visoku stopu relativnog siromaštva ima i Hrvatska, 21 posto, a slijede Litva i Mađarska s 19 posto.
P: Godine 2010. Svjetska banka prva je upozorila na novo siromaštvo u Hrvatskoj: urbane i nezaposlene zbog krize. Imate li novo izvješće za Hrvatsku?
O: Redovito pratimo kretanje siromaštva kao dio svog korporativnog mandata. Produljena je recesija pridonijela povećanju nezaposlenosti koje premašuje 17 posto. To je u velikoj mjeri utjecalo na novi sloj siromašnih, koji su prethodno bili aktivni na tržištu rada. Iako bi težište trebalo ostati na sloju dugoročno siromašnih koji su i socijalno isključen segment stanovništva, odgovor kratkoročnih politika treba spriječiti da novi sloj siromašnih iz privremenog siromaštva prijeđe u dugoročno.
Naše simulacije pokazuju da se siromaštvo povećalo s oko 13 posto 2008. na oko 20 posto u 2013. U 2011., kada je provedena posljednja službena ocjena siromaštva, najviša je učestalost siromaštva, iznad 40 posto, utvrđena u kućanstvima na čelu kojih je bila nezaposlena ili neaktivna osoba. Učestalost siromaštva je isto tako znatno viša u ruralnim nego u urbanim područjima, oko 24 posto, u usporedbi s devet posto, te u kontinentalnom dijelu za razliku od priobalja. Učestalost siromaštva među kućanstvima koja imaju šestero i više članova također je visoka, iznad 27 posto, što se potom odražava na siromaštvo mladih.
P: Mladi između 18 i 24 godine izloženi su iznadprosječno visokom riziku od siromaštva. Kako ih zaposliti?
O: Loša situacija na tržištu rada najviše pogađa ranjive skupine, a najveći je teret pao na mlade i nisko kvalificirane radnike. Stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je treća najviša u EU-u nakon Grčke i Španjolske, oko 50 posto, zbog pet godina recesije i značajnih prepreka djelotvornom zapošljavanju mladih, a postoji i neusklađenost obrazovanja i potreba tržišta. Tome treba dodati i više troškove rješavanja viška radnika i rigidniju regulativu tržišta rada u odnosu na starije radnike, uključujući razdoblja zaštite u razdoblju prije mirovine.
P: Kako reforme tržišta rada koje provodi Vlada i podržava Svjetska banka utječu na zapošljavanje i konkurentnost?
O: U 2011. Svjetska je banka izradila usporednu ocjenu hrvatskog radnog zakonodavstva te utvrdila zakonska ograničenja postizanju dinamičnog i fleksibilnog tržišta rada. Teorija, kao i široke analize govore da, iako strože zakonodavstvo o zaštiti zapošljavanja, EPL, rezultira njegovom većom zaštitom, to ide na račun povećanja troška radne snage, što vodi nižoj razini zapošljavanja. Tako se stvara dvojno tržište rada: primarno na kojem radnici uživaju sigurnost radnog mjesta i prednosti koje nosi zakonsko uređenje i sekundarno tržište – neformalno, samozaposleni i privremeni radnici – gdje tih prednosti nema. Pod takvim je uvjetima svima izvana, kao što su nezaposleni, teško pronaći dobar posao u primarnom sektoru. Autsajderi dolaze iz skupina u nepovoljnijem položaju: osobe koje tek ulaze na tržište rada, uključujući mlade i nisko kvalificirane radnike.
Situacija s tržištem rada u Hrvatskoj je nezadovoljavajuća. Sudjelovanje radne snage je nisko i nezaposlenost se i dalje povećava. Stopa zaposlenosti za stanovništvo u dobi od 20 do 64 godine trenutačno je manja od 56 posto, a ciljana stopa iz strategije Europa 2020 iznosi 75 posto. Gotovo 60 posto nezaposlenih su dugoročno nezaposleni. Taj veliki jaz sugerira da postoji nedovoljna iskorištenost radne snage u Hrvatskoj. Dio problema je u strogom radnom zakonodavstvu, a dio je uzrokovan socijalnim politikama.
Prema europskim standardima, hrvatsko zakonodavstvo za zaštitu zaposlenja, EPL, je strogo. Prema OECD-u indeks EPL-a za Hrvatsku daleko je iznad prosjeka EU-15 te je u istoj skupini s Grčkom, Španjolskom i Portugalom. Rješavanje viškova u Hrvatskoj je znatno teže i skuplje nego u većini ostalih susjednih zemalja. Također je teže nego u konkurentnim zemljama u regiji kao što su Bugarska, Češka ili Mađarska. Ipak, donedavno su i hrvatski poslodavci bili suočeni s visokim troškovima zapošljavanja koji su rezultirali visokom stopom nezaposlenosti i duljim trajanjem nezaposlenosti. Istodobno su višestruka socijalna davanja podigla razinu plaće koju bi korisnici socijalne pomoći prihvatili u obično manje plaćenim poslovima.
P: Registrirana stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosila je oko 21 posto – druga najviša stopa među državama članicama EU-a.
O: U regiji središnje Europe tržište rada tek treba ostvariti koristi od oporavka koji je u začecima. Usprkos višim ukupnim stopama rasta u regiji EU-11, zapošljavanje za vrijeme krize pretrpjelo je veće gubitke nego u zemljama EU-15 jer su poslodavci u zemljama EU-11 skloniji rezanju zapošljavanja nego smanjenju sati rada. Ni u jednoj od zemalja EU-11 razina zapošljavanja nije dosegla najvišu zabilježenu razinu prije krize, ali se rezultati pojedinačnih država uvelike razlikuju.
U slučaju Češke i Poljske, trenutačne razine zapošljavanja blizu su najvišim razinama zabilježenim prije krize. U Latviji i Litvi je sadašnja stopa zaposlenosti još uvijek oko 20 posto niža nego prije krize, što odražava velike ekonomske prilagodbe provedene 2008./2009., kao i značajne migracije. Estonija je ostvarila najznačajnija poboljšanja u prošle dvije godine, što je bilo predvođeno snažnim gospodarskim oporavkom koji je doveo do velikog stvaranja radnih mjesta u proizvodnji, građevinarstvu i prijevozu.
Ukupno, broj zaposlenih osoba u zemljama EU-11 u drugom je tromjesečju 2013. prestao padati te se stabilizirao na oko 44,7 milijuna. To ne umanjuje zabrinutost nezaposlenih. Trenutačno je oko 4,9 milijuna ljudi u zemljama EU-11 bez posla, što je 1,8 milijun više u odnosu na povijesno najnižu razinu u kolovozu 2008. Uz iznimku baltičkih zemalja, stope nezaposlenosti ostale su tvrdoglavo visoke. U Hrvatskoj i Sloveniji nastavile su rasti kako se smanjivao gospodarski rast.
P: Gdje vidite potencijale rasta u Hrvatskoj?
O: S fantastičnim položajem vrata prema jugoistočnoj Europi, dugom obalom i obradivim područjima u istočnom dijelu, Hrvatska ima brojne komparativne prednosti, a još više kada je riječ o inovacijskom potencijalu i ljudskom kapitalu. Međutim, učinkovitost u korištenju tih resursa pokazuje dosta prostora za poboljšanja. Hrvatska ima jednu od najnižih stopa sudjelovanja radne snage u Europi i veliko zapošljavanje u javnom sektoru na račun razvoja privatnog sektora. Isto tako, gospodarski krajobraz – od prijevoza (luke, željeznica, trajekti, zračni promet, ceste) pa do energije (električna energija, toplinarstvo), pa i turizma (hoteli i nekretnine prve kategorije) ili proizvodnje hrane – sva su ta područja pod dominacijom poduzeća u državnom vlasništvu. Imovina u državnom vlasništvu obuhvaća oko 68 posto hrvatskog BDP-a, što Hrvatsku smješta na peto mjesto u Europi po vrijednosti imovine u državnom vlasništvu. Slabi rezultati hrvatskih državnih poduzeća koja se oslanjaju na znatnu fiskalnu podršku u smislu jamstava (oko 12 posto BDP-a), izravnog preuzimanja dugova (više od tri posto BDP-a) ili izravnih državnih potpora, koje iznose 1,7 posto BDP-a što je dvostruko više od prosjeka EU-27, u velikoj su mjeri pridonijeli prekomjernom javnom dugu i deficitu.
P: Najnoviji Eurostatovi podaci pokazuju da je trećina stanovništva Hrvatske izložena riziku siromaštva ili socijalne isključenosti. Samo Latvija, Rumunjska i Bugarska bilježe lošije rezultate. Međutim, te zemlje očekuju da će 2014. njihov BDP rasti, a u Hrvatskoj se očekuje suprotno. Prema najnovijoj Strategiji partnerstva Svjetske banke s Hrvatskom, cilj je smanjiti broj siromašnih s 1,4 milijuna u 2011. na 1,3 milijuna do 2020. Možete li pojasniti te brojke?
O: Hrvatska se kao nova članica EU-a obvezala poštivati strategiju Europa 2020. Jedan od pokazatelja koji se prate i na koji su se obvezale sve države članice EU-a, baš kao i Hrvatska, je smanjenje broja siromašnih i onih koji su izloženi riziku siromaštva do 2020. Hrvatska se kao članica tek treba obvezati na te brojke. Politike koje je Vlada nedavno pokrenula usredotočene su na bolje ciljanje, aktivaciju i zapošljavanje te bi – ako budu popraćene snažnijim naporima u području strukovnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja – pomogle ostvariti te ciljeve.
P: Postoji li sukob ciljeva između fiskalne štednje i prosperiteta?
O: To nisu suprotstavljeni ciljevi za zemlje koje su suočene s lošim pristupom tržištima ili pitanjem vjerodostojnosti fiskalnih politika za kontrolu vlastite zaduženosti. Istraživanjima se došlo do brojnih dokaza o tome. Bitni su brzina konsolidacije i njezin učinak na rast. Europske zemlje koje su brže konsolidirale svoje financije u prošle su tri godine zabilježile rast i izbjegle dugotrajnu recesiju.
P: Rizici siromaštva povezani su i s krizom zaduženosti građana i poduzeća. Kakva je kreditna aktivnost u središnjoj Europi?
O: Potražnja za kreditima pokazala je određene znakove oporavka u središnjoj Europi, što je u skladu s uočenim preokretom poslovnog ciklusa. U Sloveniji, Latviji, Mađarskoj i Hrvatskoj krediti za kućanstva još su u padu. Međutim, iako je potražnja za kreditima nešto porasla u 2013., kreditni su se standardi pooštrili, posebno u segmentu kredita osiguranih komercijalnim nekretninama i potrošačkih kredita. Opet, na strani ponude primjećujemo postupan pomak izvora financiranja prema lokalnim depozitima, što djelomično nadoknađuje smanjenje stranog financiranja.
Zapravo, lokalni depoziti čine više od dvije trećine izvora financiranja za većinu zemalja EU-11. Dakle, pitanje je neusklađenosti ponude i potražnje za neke segmente stanovništva. S jedne strane rastu depoziti kućanstava, a s druge postoje neki segmenti stanovništva koji još ne mogu otplaćivati dugove. Okviri za kreditno reprogramiranje, restrukturiranje dugovanja i osobni stečaj u nekim zemljama pomažu u rješavanju problema zaduženosti kućanstava. Međutim, zapošljavanje je najmoćniji instrument.
P: Kako hrvatska Vlada može zadobiti podršku javnosti za reforme?
O: Hrvatska doista prolazi vrlo teško razdoblje i pogođeni su svi segmenti društva. Država je suočena s izazovnom zadaćom da mora umanjiti svoje rashode, a istodobno treba pokušati zaštititi ranjive skupine. To nikad nije jednostavno, pogotovo stoga što se rezultati i dobrobit od reformi ne vidi i ne osjeti preko noći.
P: Kako sustav socijalne skrbi funkcionira u središnjoj Europi u odnosu na Hrvatsku?
O: Hrvatska ima opsežan, ali skup i fragmentiran sustav socijalne pomoći s velikim brojem kategoričkih prava. Rashodi za programe socijalne pomoći koji iznose oko tri posto BDP-a viši su nego u drugim zemljama središnje i istočne Europe (SIE), a velik dio rashoda odlazi na branitelje i obitelji. Vlada radi na konsolidaciji administracije isplate novčanih davanja za programe socijalne skrbi, programe obiteljske politike i davanja za nezaposlenost, s ciljem poboljšanja učinkovitosti i ciljanja socijalne pomoći. Mjere kao što su razmjena podataka između informacijskog sustava socijalne zaštite i drugih javnih baza podataka ostvarile su određene uštede. Međutim, najveći fiskalni dobici bili bi ostvareni uvođenjem imovinskog cenzusa za razne programe socijalnih davanja, čime bi se osiguralo bolje ciljanje najranjivijih skupina.
P: Svjetska banka u novoj strategiji ističe da će promicati “postizanje ravnomjernijeg prosperiteta”. Što to znači?
O: Cilj je promicati rast dohotka donjih 40 posto stanovništva, što zahtijeva da se ne brinemo samo o tome raste li BDP, nego i o tome poboljšava li se dobrobit najsiromašnijih segmenata društva. Ideja ravnomjernijeg prosperiteta složenija je od pukog povećanja dohotka. To je važan cilj u svim zemljama.
Postizanje tog prosperiteta zahtijeva povezivanje osoba nižeg dohotka s procesom gospodarskog rasta na način koji je ekološki, socijalno i fiskalno održiv, tako da se osigura dobrobit naraštaja koji dolaze. Kada razvijamo strategije djelovanja u partnerstvu sa zemljama, osiguravamo da naši programi, koji uključuju zajmove i savjete o politikama, budu usredotočeni na neposredne izazove, kao što su pokušaji da se ubrza gospodarski rast u teškom gospodarskom okruženju. Da bi se osigurao prosperitet za skupine nižeg dohotka, nužno je osigurati prosperitet cijelog gospodarstva.
P: Vaš je ured u Bruxellesu. Kako surađujete s Europskom komisijom?
O: Činjenica da je ured u Bruxellesu osigurava brojne prednosti meni i mojem timu. Kao prvo, tako sam mnogo bliže zemljama EU-11, a kao drugo, neposredno mogu komunicirati s kolegama u Europskoj komisiji, u različitim upravama. Jedan od naših glavnih ciljeva je pomoći zemljama EU-11 u ostvarivanju konvergencije sa starim članicama EU-a te im pomoći da postignu ciljeve utvrđene strategijom Europa 2020. Održavamo redovite sastanke s kolegama iz EK-a i raspravljamo o tome kako rad Svjetske banke može nadopuniti te napore, posebno na područjima koja možda nemaju potporu iz fondova EU-a. Komisija iznimno cijeni naše sektorske analize, znanje koje imamo o različitim pitanjima – i to ne samo o zemljama članicama EU-a, nego globalno – kao i naš rad u smislu pružanja pomoći da se ostvare potrebne institucionalne i strukturne reforme u našim zemljama.
